Ida Boišić rodjena je 8. novembra 1934. ljeta. Odrasla je u skromni okolnosti kot kćer poljodjelcev, a nje ditinstvo bilo je obilježeno vrimenom Drugoga svitskoga boja. Nje roditelji su morali djelati od protulića do kasne jeseni na gospodarstvi u Dolnjoj Austriji, da bi osigurali egzistenciju obitelji. S malimi primanji morali su preživiti zimu.

Dica su jur u ranoj dobi bila uključena u djelo: starija su pomagala u sezonski posli na gospodarstvi, dokle su mladja bila kod rodbine ili poznancev. Tako je i Idino ditinstvo završilo naglo. Jur s 13 ljeti morala je, skupa s obiteljom, djelati kot sezonska djelačica, da bi ublažila financijske poteškoće obitelji.
 

U zreliji ljeti je Ida Boišić otkrila svoj talenat za pisanje pjesam, koga je pojerbala od svoje majke Elizabete Saković, ka je isto tako napisala čuda pjesam. Na početku je svoje pjesme pisala na hrvatskom jeziku, a kasnije je počela pisati na nimškom. U centru nje djel su čuda puti teme kot ljubav – posebno majkina ljubav – priroda, nje rodni stan u Novoj Gori i religija. Zvana toga se je Ida Boišić bavila i ozbiljnijimi i promišljenijimi temami.
 

Ida Boišić bila je desetljeća kotrig zbora u Novoj Gori. Zvana toga je bila voditeljica Marijine legije u svojem rodnom selu i vrlo angažirana na crikvenom području ter pobožna. Dokle joj je zdravstveno stanje dopušćalo, svenek je bila med ljudi i čvrsto ukorenjena u život sela. Poslidnja ljeta bila je betežna i živila u staračkom domu u Pinkovcu, kade je u noći s 23. na 24. januara na svenek zatvorila oči.
 

Iako život nije svenek bio lagak, nikada nije izgubila smisao za humor i životnu radost, ki su ju činili tako dragom. Ida Boišić ostavila je mnoge trajne slijede – u Novoj Gori, ali i med Gradišćanskimi Hrvati.

Slika: Karl Knor