Člani vjerskoga društva Črne Madone i ovo ljeto su organizirali izlet. Na ovi izleti si postavu cilj, da upoznaju kakove vjerske i ljudske karakteristike imaju druga mjesta. Ča bi se moglo od njih naučiti, kako bi mogli dostignuti, da Koljnof bude jedno bolje mjesto?
 

S molitvom su se ganuli na put, da ovo ljeto pogledaju Kiseg i okolicu. Tamo je nje čekao motor Hrvatstva i hrvatskog crikvenoga žitka Šandor Petković. Program su počeli u centru grada, u crikvi svetoga Emerika, ku crikvu su dobili Hrvati na hasnovanje.
Doznali su, da je izgradjena za protestantske vjernike na početku 17. stoljeća i katoličani su ju dostali 1673. ljeta i bila je farska crikva grada sve do izgradnje (1894.) današnje glavne crikve Srce Jezuševo. Kako je rekao Šandor Petković, peldodavno su se organizirali Hrvati u gradu, da obnovu ovu jako lipu crikvu. Potom su se otšetali do „nove“ crikve, ka je druga najveća u cijeloj Željeznoj županiji. Ovu jako lipu, neogotičku crikvu su Kiseščani u dvi ljeti izgradili, od 1892.-1894., kad je već toliko narasao broj stanovništva da je stara bila premala.  
 

Po gradu su člani društva pohodili kalvariju, križni put i zgora kapelu Uzvišenja Svetoga Križa, ka stoji 393 m visoko. Ovde su malo počinuli, razmišljali, molili i zajačili Črnu Madonu. Po objedu su imali priliku u jednoj vinariji kušati mjesna vina i na putu prema domon su stali u Prisiki, kade su pogledali Muzej sakralne umjetnosti Hrvata u Madjarskoj, ki muzej je rodni stan gospodina farnika Štefana Dumovića, ki je poklonio zgradu i cijelu svoju preko žitka sabranu crikvenu zbirku Hrvatom.

Dan su završili s molitvom, zahvalili se, da su srićno došli domom.

Slika: Geza V.