Vazmeno vrime dura 50 dani dugo a korizmeno vrime nek 40 dani. Ar Vazam unapredjuje Crikvu, a ne post. Jilo pelja ljude za stol, a ne glad ili hitra hrana. I sastanki nas učinu srićnim, a ne izolacija, ekrani i samota. Još i u pustini pada mana, voda zvira iz skale, kada Bog kani. I on to želji.
 

Vazmeno vrime je ispunjeno vrime. Za kršćane vrime, u kom se ispunjavaju obećanja Staroga Zakona i Kristuševo evandjelje i rič Novoga Zakona dobivaju oblik: "Čemu išćete živoga med mrtvimi? Nij ga ovde, ar se je goristao. I nut, on će pred vami pojti." Učeniki Petar i Ivan nisu dobili u vazmenoj trki za Goristalim; obadva su ostali gubitniki. Marija Magdalena, žena s ulice šarolike prošlosti i širokoga srca, prva se je na Vazam sastala s Goristalim. Kasnije su to bili zbunjeni i ništa ne sluteći učeniki na putu u Emaus, zatim Tomaš, mučen sumnjami, a isto tako i preplašeni jedanajstimi iz zajednice dvanajstih. A bilo ih je sve već. Vazmeni svidoki Goristaloga prerasli su u Crikvu, širu radosnu vist dobavljivo i dalje od granic. Činjenica, da je Crikva vjerodostojan svidok Goristaloga i živi od Vazma, ostaje za nju izazov i dužnost. Kakova je Crikva i ča more biti, more se pročitati jur u Čini apoštolski u Svetom pismu. Ovo je već od popisa djel, prodikov, krstov i pozivov u ranoj Crikvi; ostaje mjera za život Crikve i kršćanov nadalje do danas.
 

Sastanak s Goristalim je moguć! Sastanak s njim potiče vjeru, a vjera potiče na sastanak s njim. Vazmeni žitak otvara oči i srce Bogu i ljudem, dopušća sumnje, nadvlada dibine i klanjce, ali lomi kruh za žitak i opstanak. Od Vazma skupno blagovanje u crikvi i za domaćim stolom i u obitelji nije jedno drugomu tudje. Vazam je u žitku. Goristali ne triba poseban svit, ni vjerniki. S vazmenom svidokinjom, prvom apoštolicom, mogli bi onda reći: “Vidila sam Gospodina!”

Slika: Pixabay