Kratkovidno je misliti, da se ov naslov odnosi nek na božićne svetke pred nami. Ali Božić je i nezgodna stvar. Neke ljude Božić izmuči, ar su ih advenat, božićni sajmi, stres, kupovanje i konzumerizam izmučili. Drugi imaju ćut praznine za Božić; sami su, zabljeni, prepušćeni sami sebi.
Neki su pak zabili Boga i da je ov svetak povezan s Bogom i njegovim utjelovljenjem. To je još svenek Božićni svetak, na koga se svečuje Jezuševo rodjenje u Betlehemu, i kada vjerujemo i se ufamo, da ov utjelovljeni Bog nije daleko od nas, nego da je s nami.

Najkontemplativniji, najmirniji, najlipši svetak, svetak ljubavi, svetak obitelji, najlipši spominki iz ditinstva – sve to preopterećuje ov svetak. Ar za mnoge ljude postaje Božić izvor nevolje, lečka/zamka siromaštva, ter se ga mnogi boju. Ov svetak postaje zamka, kada su sva očekivanja na njega koncentrirana, ne moru se ispuniti, a ono ča je dugo bilo potisnuto i zaboravljeno, nikada se istinski ne ostvari. Slaviti gošćinu, razgovarati se i skupa moliti, jačiti, izvaditi stare igre, radjati radost, približavati se jedni drugim i imati vrimena jedni za druge, diviti se, ne brundati i biti nezadovoljan, nego zahvalan. Božić je tih; ne viče ni ne rompata i lomazdri - ni advenat to zapravo ne čini - i zato postaje za čuda ljudi ovo vrime nepodnošljivo, vrime praznine. Ar tišina otkriva človika; ponekad i stvara človika.

Rano preminuli svećenik, pisac, redovnik, mistik, tražitelj Boga i sumnjač u Boga, ter prijatelj Martin Gutl nastavio je drevni Psalam 126 i formulirao ga konfrontiran s vlastitim utjelovljenjem u smrti:
 

„Kad nas Bog otpelja u vječnu domovinu iz ovoga svita, kad nas otpelja iz škurine u njegovo blaženo svitlo, to će biti svetak!
Onda ćemo ponovo samo čudom biti ispunjeni.

Pjevat ćemo jačke, jačke ke grlu svit.

Pjevat ćemo, plesati i radovati se:

ar On nas pelja u vječnu domovinu – iz pašćenja u mir, iz siromaštva u obilje.

Kad nas Bog otpelja u vječnu domovinu iz uskih prostorov, to će biti svetak!

I oni ki sumnjaju, ćedu priznati: zaistinu, Bog čini čudo!

On pretvara noć u svitli dan; On čini da pustinja procvita!

Kad nas Bog otpelja u vječnu domovinu iz neprospanih noći, iz besplodnih razgovorov,

iz izgubljenih uri, iz biga za pinezi,

iz straha od smrti, iz borbe i pohlepe, kad nas Bog dopelja u vječnu domovinu, to će biti svetak!
Onda će On razriješiti prste stisnute šake, oči kimi smo si oduzimali slobodu. On nam već neće postavljati granice. Gdo ljubi, ljubit će zauvijek! Utišat će se oni ki su Bogu predbacivali. Gledat ćemo, a nikada nećemo dojti do kraja gledanja.
Kad nas Bog otpelja u vječnu domovinu iz dana lutanja, to će biti svetak.

Beskrajni svetak!“

Ovo je Božić: Božje utjelovljenje za nas i naše utjelovljenje u Bogu. Ovo je advenat: Bog nas čeka, a mi hlepimo za Bogom. Ova vrimena nisu puzajući kalendarski dani u toku ljeta; advenat i Božić su naš život.

Slika: Pixabay