Putujuća Celjanska Marija ovog ljeta putuje većputi: kako je krajem augustuša došla na faru Hrvatkoga Židana, privrimeno je ova fara dobila vikara. Stari farnik, Štefan Dumović ni samo ostarao, nek je i mlahaviji postao, tako ga je biškup oslobodio od službe, koj se je i ovako na duga ljeta ofrovao. (U septemberu prošloga ljeta je svečevao 85. rodjendan.)
László Dömötör, farski vikar fare u Štefan Dumović ki je pred tim bio već farnik Prisike, dobio je vridnu službu uz Putujuću Celjansku Mariju ka je na nedilju po Božiću iz Hrvatskoga Židana putovala susjedu, u Prisiku.
Za ovu priliku su od svojih putnih tovarušov iz Židana dostali redoviti hodočasniki, pišaći od Čeprega do Petrovoga Sela poziv da im se priključu, i da koracaju skupa stari poznanki, veliki poštovatelji Celjanske Marije. Da svi doživu onu drugu, staru priliku, kada su sveti tri kralji pohodili narodjenoga Jezuša u Betlehemu, štenje se čulo pri svetoj maši od Izaije proroka, ko se čita na Bogojavljenje, na Tri Kralje.
"Stani se, razvedri se Sion [...] K tvojoj svitlosti sticaju narodi i kralji u sjaju tvojega ishoda. Podigni oči i pogledaj naokolo: skupa se spravljaju svi, dohadjaju k tebi. Iz daleka dohadjaju tvoji sini, kćere tvoje hte se dignuti iz svih stran“ – smo čuli rič Božju. Tako su mogli svi, ki su postali na jedva četire kilometre hodočasniki, pišaći u duši priključiti se pohodjenju maloga Jezuša u Betlehemu. Kroz Mariju do Boga.
Prisičani – i ki su ostali iz drugih sel i varošev još u Prisiki – su imali dijel pri svetoj maši. A svi skupa su mogli ojačati druženje pri agapi. I nebo se je „nasmijalo“ na hodočasnike, kad je zasvitilo sunce i zažarilo barem duše skupravnih – ar vani, po seli i polji je bila prava zima.
Slike: dr. Šandor Horvat



