Poklon mudracev

Kad se je Jezuš narodio u Betlehemu u Judeji, u dani kralja Herodeša, nut došli su mudraci od istoka u Jeruzalem ² govoreći: »Kade je novorodjeni kralj židovski? Ar smo vidili zvijezdu njegovu na istoku i došli smo, da mu se poklonimo.«
³ Čuvši ovo kralj Herodeš uplašio se je i vas Jeruzalem s njim. ⁴ I sazvavši sve duhovničke poglavare i pismoznance naroda ispitavao je od njih, kade bi se morao Kristuš naroditi. ⁵ Oni mu rekoše: »U Betlehemu Jude. Ar ovako je pisano po proroku:

⁶ I ti, Betlehem, zemlja Jude,
nikako nisi najmanji
med prvimi varoši Jude,
ar će iz tebe izajti vladar,
ki će ravnati narod moj Izrael!«
⁷ Onda dozvavši Herodeš otajno mudrace ispita od njih čas zvijezde, ka im se je skazala. ⁸ I poslavši je u Betlehem reče: »Pojte i upitajte se marljivo za dite, i kad je najdete, nazvistite meni, da i ja idem ter mu se poklonim.«
⁹ Kad su oni čuli kralja, otišli su, i nut zvijezda, ku su vidili na istoku, išla je pred njimi, dokle ne dojde i postane zvrhu mjesta, kade biše dite. ¹⁰ Videći pak zvijezdu razveselili su se jako s velikim veseljem. ¹¹ I stupivši nutar u stan našli su dite s Marijom, Majkom njegovom i pali su na kolena i klanjali mu se; i otkrivši kinče svoje, prikazali su mu dare: zlato, tamjan i mirhu. ¹² I kad su u snu primili zapovid, da ne idu najzad k Herodešu, povrnuli su se po drugom putu u svoju zemlju.      Mt 2, 1-12

U nami spavaju mudraci i Herodeš. Mudraci su došli izdaleka. Ki dijeli mene moraju dojti, pokloniti se Bogu izdaleka? Negdje u mojem životu sigurno postoji zvijezda, ku mi je poslao, da ga slijedim. Morebit je to neka osoba, morebit je to neka molitva, ku redovito molim, morebit Njegova rič? Čitav život slijedimo zvijezdu, ali ku? Sigurno i u tvojem životu postoji zvijezda, ku ti je poslao, ka te pelja k njemu. Morebit je to tvoja bol, tvoj neuspjeh, tvoj sveti nemir. Zamisli svoju zvijezdu, ka te sprohadja, ku ti Gospodin šalje.
 

Lako se je ćutiti malen pod zvijezdom. Željili bi se gustokrat ćutiti velikim, kot Herodeš u svoji vlastiti očima. Važni sebi, drugim, narodu, nekomu. Uznemireni smo zbog različnih uzrokov, gustokrat kada se grčevito držimo nečega, ča nije zaistinu nikada bilo naše. Teško je, progutati svitlo, prihvatiti da postoji neki važniji od mene i da će uvijek biti tako. Neko vrime ugoda nam se, pretvarati se, da smo Jezuša stavili na prvo mjesto. Kada se zruši naše oduševljenje sobom ili okolinom, ki onda ostaje?

Mudraci su znali, pratili su zvijezdu. I ti moreš pratiti svoju zvijezdu, zamisli ju, kako te pelja k Jezušu. Kako ti se raduje srce, kada ga zagledaš, svojega Spasitelja! Kada svoj pogled s tvojim spoji, kada se gledate oči u oči.

Uz njega je Marija. I ona ti se veseli, ne gleda mrak, iz koga dolaziš, nego Svitlo, ko te je dopeljalo. Pozdravlja te tihim posmihom. Na koleni prinosiš svoje dare: zlato, tamjan, mirhu. Svojim zlatom priznaješ, da je Jezuš kralj tvojega života. Tamjanom označavaš, da je jedini Bog. Mirha označava tvoj pristanak, da Bog bude s tobom i onkraj smrti, one svakodnevne i one, kada ti se tijelo i duša konačno predaju Njemu na kraju puta.

Po ovom zagovoru, teško je i pomisliti, pojti bar kamo drugamo, kade nismo Njegova ljubljena zvjezdana prašina.

Slika: Pixabay