Korizma se ovo ljeto začne relativno rano, mesopusno vrime je kratko, a Vazam, najveći kršćanski svetak, svečuje se rano. Predvazmeno vrime pokore, kako se korizma naziva, ne pozna bale, ni svadbe, pire; ono se povlači, smiruje – i to je dobro. Ljudem hasni, da zastanu, da odahnu, da živu skromnije, da se oslobodu pritiskov i ostavu uvrižene, uhodane navike. Sve velike svitske religije poznaju post, a i vračitelji ga preporučaju kot provjerenu terapiju protiv betegov. Nažalost su profiteri i šarlatani isto tako otkrili post, koga nameću lakovjernim, kako bi napunili vlastite džepe. Crikva je od početka podržavala zapovid posta, ne da bi uznemiravala ljude ili ih preopterećivala pravili, nego da bi promicala ozdravljenje, zaštitila ono, ča je sveto i poštovala život. Biblija je puna prič o postu, a Stari Teštamenat isto tako sadrži propise o postu, kih se pobožni Židovi još svenek držu. Izvještava se, da se je Jezuš postio 40 dani u pustini i odsudio skušavatelja.
 

Staro redovničtvo pamti velike učitelje posta, a životopisi svecev govoru o načini posta, ki nam se danas činu čisto neljudski. Sveti Benedikt, otac zapadnoga redovničtva, u svojem Pravilu piše, da bi cijeli život redovnikov tribao biti kot sveta korizma. Tim ne misli na asketske naticatelje u odricanju, nego na ljude, čiji je život usmjeren prema Bogu i ki se želju rediti po Kristušu.
 

Nažalost su dibina i veličina posta bile čuda puti zaboravljene - ponekad i u samoj Crikvi. Post nije dijeta, nije recept, nije skup pravil, nije program dobrih djel. Post je stav srca: otvorenost za Boga, dopušćanje glada za Bogom i za puninom života.
 

Gdo je sit i prezasićen, gdo se povlači u udobnost, gdo se vrti okolo samoga sebe i zadovoljava površnim, ne pozna čežnju, hlepnju - onu diboku hlepnju i želju za Bogom, za bližnjim i za životom. Post nije mučenje ni big od života. On je put prema životu.
 

Molitva, post i milostinja, kako nas uči Evandjelje, slišu skupa: kot jedan dah duše, ka išće Boga.
 

Gdo se razgovara s Bogom, gdo ga išće i najde, gdo se oprašća od mnogo čega, ča človika stavlja u okove i ga veže, postaje otvoren za svit i solidaran s ljudi - i onda, kada su oni takovi, kakovi ne bi tribali biti.
 

Post je zdrav, oslobadja, bistri duh i otvara srce za Boga. On znači obraćenje u životu i povratak Bogu ter pripravlja na ono veliko i posebno. I pred velikimi osobnimi dogodjaji, pred životni odluka i životni slavlji se ljudi postu, ar post oslobadja. A pred Vazmi se kršćani postu, ar se pripravljaju na svetak Života.
 

Ne jisti meso, ne piti alkohol, ne grizljati slatko, ne pahati, ne govoriti ni činiti zlo - sve to još nije post. Uostalom je i po nedilje ter svetke tokom korizme bio kršćanom post od početka prebranjen, ar je svaka nedilja dan goristanja Gospodinovoga. Post nikada ne smi postati muka. Gdo se posti, nije zle volje; ali on zbudja radost i postaje slobodan. Gdo se posti, najde put.

Zato je moguć dobar, životan post - post, ki išće Boga, človika i život.

Slika: Pixabay