Poziva, da se „izmučeni ukrajinski narod“ ne zabi ter da ga se i dalje nosi u srcu i u molitvi. Posebno na ovu obljetnicu triba moliti za pravičan mir i za hitru obnovu zemlje, poharane bombami.
 

Biškup naglašava solidarnost Crikve s ljudi, ki trpu u Ukrajini, ter ističe važnost ufanja, zajedničtva i konkretne pomoći u vrimeni boja.

Da bi izrazili svoju solidarnost s Ukrajinom, je stolna crikva bila cijeli dan rasvićena u ukrajinski nacionalni farba – plavoj i žutoj.

Sama stolna crikva bila je otprta cijeli dan za sabranost i osobnu molitvu, a vjerniki su mogli nažgati i sviće u znak spominka.
 

U 12.00 ura je u stolnoj crikvi održana molitva za mir s dijecezanskim biškupom Živkovićem i školari dijecezanske gimnazije Wolfgarten.

Navečer u 18.00 ura bio je glazbeni program u znaku spominanja: „Glasi za mir“ – koncert gudačkoga ansambla obitelji Tulyuk iz Ukrajine.

To su, kot veli biskup Živković, „znaki nemoći“, ar još svenek vlada nemir, haranje i zničavanje, stanovničtvo se muči i izgleda, da mira neće biti.

„Željimo Ukrajinkam i Ukrajincem poručiti, da nisu zabljeni, i ako svitska politika svoj pogled čuda puti obrne na druge stvari. Nosimo te ljude u svoji srci i u svojoj molitvi. Upravo onde, kade se tako čini, da nije ufanja, su molitva i vanjski znaki solidarnosti osobito važni“, naglasio je biškup.

On hvali Ukrajinkam i Ukrajincem, ki se angažiraju u našoj biškupiji i po cijeloj Austriji na svidočanstvu vjere i ustrajnosti.
 

Isto tako izražava zadovoljstvo zbog trajne potpore Ukrajini od strane savezne i zemaljske vlade ter Europske unije, kot i zbog solidarnosti mnogih stanovnikov Gradišća, ter prosi, da ta pripravnost na pomoć ne oslabi: „Nastaviti velikodušno podupirati Ukrajinu i nje stanovnike, je zapovid ljubavi prema bližnjemu.“
 

Ta pomoć nije važna samo sada, dokle je još boj, nego će biti jednako presudna i pri obnovi zemlje, ka je teško pogodjena. „Ne smimo zabiti: Ukrajina ima pravo na pravičan mir, kot i na sigurnosna jamstva za trajan mir, ter joj je potribna pomoć svih, da bi se zemlja obnovila“, naglasio je biškup Živković.

Za sve to, dodaje, potribna je i realna i uvjerljiva perspektiva budućnosti Ukrajine kot dijela Europske unije.
 

Suočeni s četirimi ljeti strašnoga boja, moru se samo ponoviti riči pape Leona XIV., ke je rekao prilikom molitve Andjeoskoga pozdravljenja prošlu nedilju (22. februara):

„Koliko aldovov, koliko slomljenoga života i obitelji, koliko zničenja, koliko neizrecive boli! Svaki boj je zaistinu rana, nanesena cijeloj ljudskoj obitelji: ostavlja smrt, zničenje i slijed muke, ki obilježava generacije. … Neka oružje zamukne, neka bombardiranja prestanu, neka se odmah postigne primirje i pojača dijalog, da bi se otvorio put miru.“

Slike: Željezanska biškupija/Franz Josef Rupprecht