Svitlo i škurina su dvi glavne slike ke evangelist Ivan u kontrastu hasnuje. Sam početak evandjelja pelja nas najzat na ta motiv, kim želji prikazati Božje svitlo, apsolutnu ljubav i dobrotu, dok se škurinom pokaže odsutnost toga istoga Svitla, odnosno svit, u kom su Boga kanili „isključiti iz priče“.
 

I danas smo svidoki takovih pokušajev, ne samo u osobnom žitku, nego i na širem polju svitskih dogadjajev. Na istoj liniji s tom oprekom svitlo/škurina, Jezuševa spasiteljska stvarnost u našem žitku, kot i u žitku ljudi kim je pomagao, stoji kot mogućnost onoga, ča povjerenje u njega nosi.

Izlazak iz škurine. Ne bilo kakov, nego izravan, u kom se more pronajti lipotu svita i žitka iako je problemov, iako je žalosti.
 

O takovom izlasku iz škurine govori i evandjelje kad spominje ozdravljenje slipoga od rodjenja. Vidite, mi mislimo, da nam Bog govori samo kroz blagoslove i dobre dogadjaje. I govori nam. Ali čuda puti pozabimo da on stalno govori naš jezik, pa nam govori i kroz probleme. Kroz žalost, beteg, neočekivane prekide rutine, poteškoće. Još bolje ga moremo onda ćutiti na dubljoj razini, nego kad smo „na svitlu“. Njegov glas postaje tiši, ali dotakne škura mjesta duše i postaje stalan kot predana molitva, ar dok stvara – jači.
 

Dok nas kani vračiti, kani nažgat svitiljku. Prema slipcu postupi pažljivo, s pažnjom ku ov nije ni sanjao. Čini blato da mu premaže oči, i pošalje ga da se opere u kupališću znakovito zvanom „Poslanik“ (Siloam) i neka se povrne najzad gledajući. Da bi nam otvorio oči, Jezuš Kristuš nam ih najprvo mora opečatiti sobom. Zatvoriti u škurinu i načinati novo tlo. Onda moramo, potrkajući, odšantati da ih očistimo, da očistimo naše gledanje na situaciju. Drugi će mrmljati i misliti da nismo dostojni, ali nam to već nije važno, ar to ionako znamo. Kad očistimo naš vid, moremo viditi Božju ljubav u sredini problemov i ona nas nadvlada.

Postoji jedan citat sufijskoga pjesnika iz 14. stoljeća, Hafiza, ki kaže: „Moremo k Bogu dojti obučeni za tanac ili k njemu biti doneseni na nosila.“ Ako je u Ivanovom evandjelju prvo čudo bila svadba u Kani, jasno je ča on kani. Ako smo doneseni na nosila, postoji rješenje i za to. U svakom slučaju postajemo novo stvorenje.

Slika: Pixabay