Vazam ne dura samo jedan dan ili dva dane do Vazmenoga pandiljka, nego Vazamsko vrime dura 50 dani sve do Duhov, i za Vanebostupljenja Kristuševoga. Vazmeni tajedan svečuje Crikva kot jedan cijeli veliki svetak. Pri tom je čudno da se Veliki tajedan i Vazmeni tajedan još svenek minjaju, i to ne samo u radija i televizija, ki nas rado informiraju o vazmenom prometu, vrimenu i putovanju.
 

Zač svečuju kršćani Vazam tajedne dugo? Ne zato, kad bi teško razumili, nego zato, kad Vazmena stvarnost prekorakne svako razumivanje, čini vrime brezvrimenskim i razotkriva nepošteno razmišljanje. Bog je drugačiji. Ki govori o Vazmenom Bogu, se odvaja od običnoga Božjega govora i slike, prizna da je vjera slomjiva. Vazam zaustavi ditinsku vjeru, strašnoga Boga, ravnodušnost u vjeri, oholost i nezainteresiranost za Boga. Vazam je stvarnost Boga: njegova nazočnost, njegovo djelovanje, njegovo zauzimanje za ov svit i njegovo postupanje protiv svega ča doprimi smrt.
 

Bez vazmenoga Boga velika pitanja ostaju nerazrješena zagonetka, ka uništi tajnu života: zač postoji muka, beteg i smrt? A boji, ki ne peljaju k miru, nego k mržnji i nemiru? Bogati, ki se topu u svojem bogatstvu, i siromašni, ki propadaju u svojem uboštvu? Diktatori, ki živu na račun ljudi, samo ih ishasnuju i zniču živote? Nedužni, ki nedužni umiraju, i krivi, ki se nadržavaju na svoja maska? Trpljenje u velikom i malom, neograničeno i nemilosno?
 

A ipak kršćani svečuju Vazam, morebit ga i doživu. Su li oni naivni, umanjivači, utopisti, udaljeni od žitka i prevareni?

Opasni su oni, ki svenek daju odgovore i tvrdu da imaju ključ rješenja u svoji ruka. Pitanja maru ostati pitanja, dvojbe se moru izgovoriti, Boga se more optužiti, njemu se more protiviti – on to podnaša. Ki se Bogu špota, njega ismihava, umanjuje i prazno mu govori i ga s „recepti“ pokriva, se nije samo od Boga, nego i od svita i života udaljio. Ljudi moraju skupa pobrati kusiće života, još ih ljubiti i podnašati. Ar oni, ki se sami stavljaju na pozornicu, perfektni su i sve bolje znadu, sami isključuju pravi život.

Vazam – napetost med izdajom, križem, žitkom, goristanjem i Duhom Božjim, ki se na Duhe izlije – je život. Vazam ni lakocjen, a ni žitak ni. Vazam ni nikakvo Božje „Životno osiguranje“ za ljude, nego nemirno pitanje človika i zmožan odgovor Boga. On more već nego ča mu mi dopušćamo i ča od njega očekujemo.
 

Triba vrimena da se to nauči – ne samo 50 dani po Vazmi. Zapravo je cijeli žitak Vazam – ili je već izgubljen. U to se kršćani ufaju – ne zato kad to već znadu, nego zato kad vjeruju.

Slika: Pixabay