Knjiga Izlaska Staroga zavjeta je centralna knjiga Svetoga pisma. U vazmenoj noći se obavezno čita iz ove knjige, a zvana toga, osebujno kod krsta. Rič je u njemu o Božjem spasonosnom djelovanju. Bog pelja svoj izabrani narod prik Crvenoga mora i pelja je u obećanu zemlju. Nadvladanje uništavajuće vode nastane simbol krsta, ki se suprotivi valu griha i zniči nekadašnjega človika. Ova zanimljiva i čitljiva knjiga je i teološko tumačenje Božjega izabranja i spasenja od početka do danas. Ona je vazmenska knjiga. Život nastaje onde, kade se završi okamenjivanje, ropstvo i služenje griha, zavezanost človika i njegova izdaja.
 

Vazam je smrt griha, spasenje od poplave uništenja, stvaranje novoga človika i obećanje Božje istine. Ar Bog drži, ča obeća. Bog ne odustaje, ne sili i ne čeka da mu se molimo. On daje, budi život i otvara budućnost. On uništava neprijatelja, vraga i zlo, pa i vale ki nas zalivaju i kanu nas uništiti. Rijetko Bog krpa male škulje, naše male želje jedva ispuni, kad Bog ni mali trgovac i ne puni regale supermarketov našega života. To vjerovati ni lahko, kad smo zaljubljeni sami u sebe, zapleteni u bezizlaznost zla i u okruženju onih ki nas ne razumu.
 

Knjiga Izlaska govori o Božjem odnosu prema svojem, Židovskom narodu. Čudi me da i naši teologi zamuknu kad se govori o židovskoj povijesti, o povijesti spasenja i nesriće. Kolektivna krivnja, ka nas još svenek trapi, morebit je i one prisilila nato, da ne govoru, ki razmišljaju. Je li židovski svetak Pesah, ki spominja na oslobodjenje iz egipatskoga ropstva i na prolaz kroz Crvenoga mora, i posebni položaj židovskoga naroda, njegova jedinstvena izabranost, povezano sa stalnom napetom odnosom med njimi i drugi ljudi? Izraelskoj politiki i njevim saveznikom ni teško slično izmisliti. Ne, to ni antisemitizam izvan zidov Jeruzalema, kade mnogi – Palestinci i kršćani – nekrivo moru pretrpiti naseljeničku politiku i njevu  brutalnost. Svakako, ovo se ne more opravdavati s tim Bogom, ki se ogleda na ljude i nikada ne uništava svoje stvorenje. Ni sve povijest spasenja, ča ljudi govoru i činu. Ime Božje se još svenek, veáinom brutalno i neodgovorno, zloupotribljava, oblati i krvlju piše.
 

Za kršćane je Gospodinov vazmeni svetak univerzalan svetak, vazmenska stvarnost Boga za sve ljude i sve narode. Njegovo djelo otkupljenja sliši za svakoga i njegovo obećanje vridi za sve, i za one ki još ne poznaju ili ne kanu poznati vazmenoga Boga, Boga Jezuša Kristuša. Vazmenski vjerovati ne znači izključivanje, nego poziv. On sliši svim ljudem dobre volje, kad on ne dopusti, da propadnu.

Slika: Pixabay