Svetačnom mašom je fara Fratrovo Selo / Ollersdorf, skupa sa svimi društvi obilježila 400. jubilej ljekovitoga zviranjka. Svetu mašu je služio željezanski biškup Egidije Živković, ki je iskoristio jubilej da impresivnom prodikom govori za vodu, kot za simbol kršćanskoga žitka.
 

Na početku prodike se je biškup spomenuo staroga običaja iz Francuske: kada su na Vazmeno jutro zvonili, ljudi su išli na seoski zviranjak da si oči namoču – da bi dobili „vazmene oči“, pogled Goristaloga. I kako je biškup Živković naglasio, njegovo prvo shodišće kot dite je peljalo u Fratrovo Selo / Ollersdorf. Onda su hodočasniki najprije išli u kapelu, a zatim na zviranjak kade su se napili, namočili oči i posvećenu vodu otprimili u svoje stane.
 

Stani – pij – idi: trostruka zadaća zviranjka

Na Nedilju Dobroga Pastira je biškup pokazao jednu jaku sliku: svaki zviranjak, svaki seoski zdenac ima trostruku zadaću – a tako i Crikva.

Stani: zastati, sabrati se, odmoriti se i slušati.

Pij: osvježiti se, napuniti baterije i piti čistu vodu iz zviranjka.

Idi: radosno i hrabro svidočiti u svakodnevnom životu – činom milosrdnosti, kako je dojmljivo opisao biškup Joachim Wanke iz Erfurta.
 

400 ljet u službi ljudi

Jur 400 ljet, naglasio je biškup Egidije, Crikva na ovom zviranjku ispuni upravo tu trostruku zadaću: da nigdor ne ostane žajan, nego da dostane vazmene oči, vazmene ruke, vazmene noge i vazmeno srce. Prodiku je završio s molitvom Mariji, pomoćnici, za dobre pastire – farnike, pastoralne djelatnike i angažirane laike – za farske zajednice.
 

Legenda o Marijinom zviranjku

Kako legenda kaže, zviranjak je 23. aprila 1626. ljeta uz grmljavinu izbio iz zemlje u sredini seoskoga vrta za sadje, a nekoliko dani kasnije stanovniki su na tom mjestu našli pilj Blažene Divice Marije. Nad zviranjkom su izgradili jednu kapelu, a voda se na Marijin zagovor smatrala ljekovitom, osebujno za betege na oku – i od onda ni prestala hodočasnička tradicija u Fratrovom Selu / Ollersdorfu.            

Slika: Lexi