Biškup Živković je dao tri impulse u duhu sv. Franje.

Veliki broj maturantov i maturanticov iz različnih škol se je skupaspravilo u stolnoj crikvi u Željeznu, da im se udili biškupski blagoslov za srićnu maturu. Željezanski biškup je od srca pozdravio sve nazočne: maturante/ice skupa s njihovimi učitelji/cami, ravnatelje/ice, stručne nadzornike/ce i roditelje. „Stolna crikva ni svenek tako puna s mladi kot u ovom trenutku.“

Na, početku je biškup razložio značenje blagoslova: latinska rič „benedicere“ znači „govoriti dobro“ i upravo to se želji dati mladim u ovom osebujnom životnom trenutku.

Glavna tema prodike bio je Asiški križ (križ iz San Damiana), ki je ovo ljeto postavljen u već fara i franjevački crikva širom svita – u spomen na 800. jubilej smrti svetog Franje Asiškoga. Iz toga križa biškup Živković izdvojio je tri impulse za maturante/ice.

Poziv: pogled, ki nosi

Kot je Franjo Asiški pred križem iz San Damiana doživio svoj poziv – dotaknut Kristuševim pogledom – tako i maturanti stoju na pragu: Kamo pelja moj put? Kade su moji talenti? Ča daje smisao i ispunjenje mojemu žitku? „Pogled Goristaloga gleda na vas “, rekao je biškup. „I vi gledajte u njegove oči. “Posebno je naglasio da se ni jedan životni put najpr ne isključi – ni poziv vjere.

Jednostavnost i odgovornost za stvaranje

Kot drugi impuls, biškup je istaknuo franjevački način žitka: jednostavnost umjesto nadržavnja, održivost umjesto rasipanja, osjetljivost prema človiku, živinam i cijelom stvorenju. Ta poziv je danas aktualniji nego ikad. Istovrimeno, primjer sv. Franje spominja nas na to, da siromašne i slabe moramo svenek imati na vidu: „On, ki je uz mene, ne smije mi se izgubiti iz vidokruga. “

Hrabrost za kršćansko svidočanstvo.

Treći impuls se je odnosio na samopouzdanje u vjeri: križ mora mladim dati hrabrost da svoj kršćanski žitak svisno živu i u svakodnevnici – ne samo s riči, nego pred svim svojim žitkom i djelovanjem, u duhu Evandjelja.

Biškup Živković je s osobnom blagoslovom završio svoj govor: neka maturantice i maturanti kod „svitlo svita i sol zemlje“koracaju svojim daljnjim putem – u povjerenju da nikada nisu sami.

Slika: Viktoria Pohl/Željezanska biškupija