Štatua Putujuće Celjanske Marije od 1973. ljeta putuje med gradišćanski seli od ljeta do ljeta. Jednoljetošnje prebivališće svenek u drugom mjestu povezuje Hrvate. Putujuća Celjanska Marija radosno čeka sve vjernike na skupne molitve, kim daruje mir i batrenje za svakodnevni žitak. Putujuća Celjanska Marija je prvi put 1992-93. ljeta pohodila Hrvate u madjarskom dijelu Gradišća , kada je smješćena bila u Hrvarskom Židanu. Odavle je na jedan misec pogošćena bila i od undaskih vjernikov.
 

Lani u Celju Židanci su po drugi put naprik zeli Putujuću Celjansku Mariju da ju čuvaju u crikvi Sv. Ivana Krstitelja. Marijin kip od svojega glavnoga mjesta iz Židana putuje i u druge hrvatske fare u okolici. Tako su ju doprimili na Undu 29. marca. Strašno oštar vjetar je sprohadjao oko pedeset hodočasnikov iz Židana, ki su išli piše do Unde na 14 km dužičkom putu.Kod jezera Gaja - na Undi - su ih čekali domaći i stranski vjerniki, da skupa u prošeciji doprimu štatuu u crikvu Sv. Martina.

Farniki Pál Kovács i Anton Kolić su pozdravili sveti kip i vjernike pred crikvom da za svetačnim ulazom celebriraju svetu mašu.Hodočasniki su se jačkami i molitvami uključili u vjerski obred. Na orgula je Balaž Orban peljao skupno jačenje.Undanska ŽVS-a “Biseri“ i pjevački zbor „Staro vino“ iz Gerištofa su obdarili susret i sudionike muzičkim uživanjem vjerskih jačkov. Pred prodikaonicu postavljen milosni kip počeo je čekati  vjernike.
 

I došli su... .Undanci su svaki četvrtak sv. Očenaše molili u blizini štatue Putujuće Celjanske Marije.
 

Pinkovčani su 11. aprila na autobusi, na auti oko sedamdesetimi hodočastili na Undu. Piše su četirmi došli – isto u zločestom vrimenu, ali izdržali su kroz težak put, vabila ih je Majkina radost. Farnik u Pinkovcu, vlč. Marko Zdravec i dijakon Franjo Jandrišić su služili mašu, ku je muzički oblikovao hižni par Vuković na gitari. Pred mašom je Ivan Rotter od HŠD-a darovao nazočnim knjige od književnika i farnika Ivana Blaževića (Izabrane pjesme, Proza).
 

Kalištofska hodočasna grupa je došla 25 aprila, već u puno lipšem protulićnom vrimenu. Za šestnaest hodočasnikov, ki su piše došli pozdraviti Majku Božju, put i trud je hvalu vridan. Madjarsko-slovački farnik Unde, Pál Kovács svoje pozdravne riči tumačio je većjezično, tako je i kalištrofski farnik Grzegorz Kotynia svetu mašu peljao dvojezično, hrvatski i nimški.“Gost kantor“ Eduard Jahns je muzički oblikovao hodočasnu mašu.Na kraju mašnoga slavlja –kot svaki put – u prošeciji su nosili Celjanski milosni kip do pilja, ki stoji u znaku časti onih herojov, ki su poginuli u I. i II. svitskom boju. Po svetoj maši svaki si je mogao osobno položiti hvale i prošnje pred štatuu Putujuće Celkanske Marije.

Hodočasnike iz susjednih sel, ki su Madjari, primili su 22. aprila u crikvi Sv. Martina. Sabina Balogh, predsjednica HS Unde predstavila je ugarskim vjernikom kratku povijest Putujuće Celjanske Marije.

Svetu mašu je celebrirao farnik Pál Kovács uz kantorsku službu Žužane Nagy. Za ophodom su vjerniki iz Zsire, Sopronhorpacsa, iz Čeprega, Višije/Répcevis, Belče /Völcsej, Szakonya skupadošli na agapu, ka je svaki put bilo priredjeno za druženje. Za prijam Putujuće Celjanske Marije i za hodočasne goste u Undi skrbili su se Hrvatska samouprava i Seoska samouprava Unde, Undansko hrvatsko kulturno društvo i ognjobranci.

Zbogom davanje Milosnoga kipa bilo je 26. aprila, jutro u 8.00 uri pri svetoj maši u krugu undanskih vjernikov. Glavni celebrant svete maše je bio farnik Anton Kolić, a na orgula je bio prisički kantor Balaž Orban. Svečevanje su ulipšali tamburaši „Veseli Gradišćani“ . Putujuća Celjanska Marija ostavila je nezaboravan vjerski trag u duši Undancev.

Slike: Marija Fülöp Huljev