Skoro nigdor ne želji blažene i lipe svetke za Duhe. Isto tako se ne šalju čestitke kot je to normalno za Božić. Duhi nimaju pune regale „duhovskih” produktov. Čokoladnoga zeca su već odavno pojili, šara vazmena jaja – ka su se u prodavaonici / lodni našli još pred početkom korizme – već su zabljena, a božićno pripravljanje se začme pred Svih svetih.
Tako izgleda, kot da se Duha Svetoga ne bi moglo uhvatiti: ni u čokoladi, ni u marcipanu, ni u zlatnoj foliji, pa ni u plišanoj golubici. Ni tipičnoga jila za Duhe, kot purice, ribe ili janjetine; roštilj ni svetačno jilo. Duh Sveti distancira se od naših napadov i glasne komercijalizaciji.
 

Beživotno ostaje nazoči, već nego smo pripravni priznati. To je svenek postojalo, danas samo rafiniranije i shranjeno. Pred nekoliko dana peljač jutarnje emisije regionalnoga radija u Gradišću rekao je: „Radujte se i samom postojanju“, a nedavno sam na jednom automobilu mogao pročitati: „Živi svoj kreativni potencijal – kreativni coaching“.

Takvo brbljanje zaslužuje samo odurnost zbog svoje bezdušnosti i prostodušnosti. To da Donald Trump za sebe misli da je spasitelj i od Boga poslan, da Vladimir Putin i drugi moćni vladari svoju ratobornost ostvaruju na račun ljudi, da mali populisti zloupotrebljavaju Boga i zazivaju vlastite boge – sve je to beživotno. Boji, proizvodnja oružja, grožnje, trgovina ljudi, korupcija, ishasnovanje, omrazivanje, lakomnost i nenavidnost; rane ke dostanemo u životu, globalno siromaštvo, cijela banalnost zla – sve je to teško i nemoguće razumiti.
 

Ali postoju i drugi – mudri, budni, ponizni, oni ki prakticiraju solidarnost, ki se trošu za druge, ki vraču rane, podižu, batru, slušaju, vidu, plivaju protiv struje, činu dobro, ohrabruju dobre, razvijaju život, započinju i riskiraju budućnost, daruju dicu svitu i umirućim ostavljaju otvoreno nebo. Oni, ki vjeruju, ufaju se, ljubu i vjeruju, prem svim sumnjam. Drugi stvaraju nešto lipo: arhitekturu, umjetnost, glazbu, književnost – sva čuda ovoga svita – i tim razveselu duše ljudi. Bez njihove kreativnosti život bi bio pustinja, prepuštena mašinom, pinezom i umjetnoj inteligenciji. Postoju nositelji duha i svidoki Boga u Crikvi i izvan Crikve, u svi stoljeći ove nestrpljive svitske povijesti.
 

Duhi nisu svetak pobožnih spominanja, nego su Božja provokacija, Božji zahtjev i Božji dar. Duhi su svetak nezaustavnoga života i Božje nestrpljivosti. U krstu i bermanju mi smo kršćani obdareni puninom darov Duha. I tako Crikva jači u jednoj pjesmi za Duhe: „Duh Gospodinov snažno i nezaustavno puše kroz svit; kamo upade njegov ognjeni dah, oživljava Božje kraljevstvo. Onda Kristuš koraca kroz vrime u hodočasničkom pratežu svoje Crikve, iskajući Boga i hvaleći Boga.“

Slika: Pixabay