Nije mala židanska crikva, još se napunila s hodočasniki 16. majuša na kasno otpodne. Od Bizonje i Kemlje do Petrovog Sela su krenuli vjerniki pohoditi Putujuću Celjansku Mariju, ka je ovo ljeto našla svoj dom u Hrvatskom Židanu – a pri tom je pohodila i crikve u okolini, u ki se služi i hrvatska liturgija: imala je prebivališće u Prisiki, u Kisegu, u Plajgoru i na Undi.
 

Glavni celebrant bio je jurski biškup, András Veres, ki je svetu mašu na svetak Unebostupljenja Gospodinovoga služio skupa s farskim vikarom, Lászlóm Dömötörom i petrovinskim farnikom, Tamásom Köblijem i svojim sekretarom.
 

„Neka Bog Gospodina našega Jezuša Kristuša, Otac dike, udili vam duha mudrosti i očitovanja, da ga spoznate. Neka rasvitli oči srca vašega, da bi spoznali na kakovo ufanje ste pozvani, kako je bogat dičan jerb” – su glušile riči štenja iz pisma svetoga Pavla Efežanom. Duh mudrosti i očitovanja neće nas napravit spametnijim – moraju se rasvitliti oči našega srca da spoznamo Boga. Da je stupio Jezuš u nebo, da nas čeka isto, ako budemo na ovom našem putu vjerni kršćeniki, to se spozna samo rasvitljenjem oči srca našega. I zaman bi brusili pamet i zanje naše, to nam za ovo pitanje neće odgovor roditi.
 

Ada: kroz Marije do Jezuša, do Boga našega. Ovo prošćenje je isplelo i kroz aktualni svetak svim nam ovu poruku. „Gospodine Bože, pomozi nam da naša Nebeska Majka, Kraljica Hrvatov ostane do vijeka uzor, pelda zaufanja u Tebe, ka je u Kani Galileji samo toliko rekla „Nimaju vina“, i bila zaufana!“ – prosili smo u molitvi vjernikov. Marijansko shodišće nam dá skroz ovu poruku: truditi se dojti do zaufanja Marijinoga.
 

Ta dan su bili najzaufaniji Petrovišćani, ki su krenuli piše u zori, u 4 uri na 54 kilometre. Ofriščenjem su je čekali u Nardi, da po tom idu svi – prik trideset hodočasnikov! - piše u Hrvatski Židan. U Švabskom Selu (Kőszegfalva) su im se pridružili i Kisežani. Pri Pustiki – na kraju Židana – je bila ta velika grupa zbog jakog i cijelodnevnog vjetra već željna dojti u mirniju atmosferu, u židansku crikvu. A pred njimi su već pod pozdravljenjem crikvenih zvonov stupili u sakralno područje i pišaći, hodočasniki iz Čeprega i Unde.
 

A drugi su došli autom, autobusom. Zapretno je i to. Svaki mora ćutiti ili i znati, što more ofrovati Blaženoj Divici Mariji, da kroz nje dojde do dragoga Boga.

Svi su bili složni u poštovanju Marije, naše nebeske Majke i kroz nje našega Višnjega. Tako se daleko čula jačka prošecije na kraju maše, po koj su zvali – već po godini, ka je dotle strpljivo čekala da curi – sve hodočasnike u kulturni dom na skupnu večeru i razgovor.
 

Zahvaljuljemo svim Židančanom, ki su vjerovali da se more i – u početku – teški posao tako perfektno izvršiti, kot su to napravili. Hvala! – Marija dojde nam u pomoć, i ako nismo početkom zaufani u Nju. Budmo!

Slike: dr. Šandor Horvat