Čini se da san o dugovječnosti i napori ki se ulažu u dug i zdrav život zaistinu funkcioniraju – svejedno ča to stoji. No najpr triba reći: protiv dugoga i zdravoga života se ne more ništa reći. Generacijami predtim nam je to bilo rijetko dano. Ljudi su imali teško djelo, zadovoljavali su se skromnim, a ni ni bilo velikih medicinskih mogućnosti. Su li bili zbog toga i manje zadovoljni?
 

Danas je za mnoge samopoboljšanje postalo prisila, a ljudska krhkost se tumači kot neuspjeh. Čuda ljudi je, ki su opsjednuti vječnom mladošću, investiraju velike pineze, dok šarlatani na tom zaslužuju još veće pineze – kratko rečeno, dobro se profitira od toga. Za velike gurue i njihove male prodavače tih ideologijov dugovječnosti predstavlja milijardersko djelo. Vjera u besmrtnost povezuje se s transhumanismom ter se povezuje s high-tech i new-age fantazijami u novi wellness-kult. U tom svjetonazoru radikalnog materijalizma tijelo je neg mašina ka uz odgovarajuću opskrbu energijom more brže funkcionirati.
 

Dragimi dodatki prehrani, mikrodosingom pa i drogami pokusu učiniti tijelo sposobnijim, mladjim i lipšim, „hakirati“ organizam i ukinuti smrt. San o dugom životu, san o vječnoj mladosti, anti-aging napori i utopija da bi vječni život bio ostvariv, odavno su postali nova religija luksuza – barem za one ki si to moru dopustiti i za one ki nimaju skrupula lakovjernim izvlačiti pineze iz žepa. Ti trendi nisu ništa drugo nego sekularni oblik iskanja za smislom. Oni ne akceptiraju život takov kakov je i taju da će starenje i smrt, fizički i društveni gubitki, i u budućnosti ostati dio prirodnoga života. Uz pomoć umjetne superinteligencije pokušavaju odgovarajućimi triki nadmudriti „operativni sistem človika“.

Na kraju, u prolaznoj povijesti človičanstva diktatori i njihove ideologije o mržnji človika, čudaputi su obećavali raj na zemlji. To činu i danas, ali lipše i lažljivije nego predtim. Čudami im vjeruju prik ekranov, ar više ne moru razlikovati stvarno od lažnog, istinu od laži, mudrost od algoritama, vječnoga Boga od jeftinih bogov, a na kraju ni prolaznoga človika od Boga ki daje život. Vjera u goristanje i u vječni život u Bogu ne more se proizvesti, kupiti, isplanirati ni zaslužiti, nego je ona ispunjenje našega smrtnoga i fragmentarnoga života. Nijedan človik nije savršen, njegovo tijelo ni mašina, njegov duh ni superinteligencija, njegovo srce ni razbojnička jama, a njegov život ni trajni stres.
 

Človik ne mora stalno biti srićan, doživljavati spektakularna iskustva i pritom još dobro izgledati. Život more značiti i: osloboditi se opsesije samousavršavanjem, karijernih iluzija ter stresa oko odnosa, posla i dice. Osloboditi se za dar i veličinu života. Na kraju, Bog je to tako kanio.

Slika: Pixabay