Svi su Jezuševi učeniki intrigantne osobe. Vjerojatno su u njihovo vrime mislili da su čudaki. I danas moremo zateći takvo mišljenje kod mnogih ljudi. Jedan od "čudnijih" svakako je bio sveti Pavao. Prlje nego je Saul postao Pavao, ni bio čudak. Bio je, za židovska društvena a i religijska mjerila- normalan. Ni mu se vidilo društvo oko Jezuša, i proganjao ih je. Poštovao je religijske propise. Bio je gorljiv, oduševljen. Imao je rimsko državljanstvo. Bio je poštovan, uvažen član društva. Bio je odgovoran za red ondašnjega judaizma, farizej. Ispod sve te oduševljenosti shranjilo se ča neočekivano: velika želja za Gospodinom. Nigdo ne progoni tako oduševljeno kot on ki te tajno rado ima. Ili ti je nenavidan. Opet, da se iščitati, da ča fali u području ljubavi, ča se ne da nadomjestiti nikojim propisom ili zapovijedi.
 

Tako je Saul odjahao u Damask da poišće kršćane. Kanio ih je umoriti, kažu Djela apoštolska. Kako je jahao, put mu je prekinulo snažno svitlo. Pao je s konja. Čuo je glas: "Saule! Saule, zač me proganjaš?" Jezuševa pitanja, na koja on svenek zna odgovor, su zanimljiva. Zašto postavlja pitanja, on ki je Bog i sve mu je poznato? Ar želji ćuti odgovor onoga koga pita. Želji da se on sam zapita ča vjeruje i čini. Saul je sigurno bio malo prestrašen, a morebit i jako. Oduševljenost se je pretvorila u šok.

Nadalje, potresno je viditi kako se Jezuš identificira sa svojimi učeniki. On ne kaže: "Zač proganjaš moje učenike?" Radije kaže "Zač progoniš mene?" To pitanje daje Saul na znanje da je Jezuš med svoji učeniki živo nazoči. Saul pita: "Gdo si, Gospodine?" On ćuti, ali ne usudi se preveć se približiti. Ipak, se ćuti poštovanje u njegovom pitanju. Jezuš odgovara: "Ja sam Jezuš kojeg ti proganjaš." Konačna potvrda, ne samo identiteta pozivatelja, već i imenovanje čina progona.
 

Kada nas ljude gdo proganja, napada, zbantuje, kanimo se braniti. Potom se željimo i osvetiti / fantiti. Željimo da drugi ćuti muku ku nam je uzrokovao kot da će to doprimiti obraćenje. No, sila ne minja ničije srce. Sila samo sije strah, nezaufanje i mržnju. Saul je ta susret ostavio slipim. U dijagnostiki postoji ča, ča se zove histerično slipilo. Iako rič "histerično", na veliku žalost vezujemo uz žene, to stanje pogadja ljude neovisno o spolu. Nekada su uzroki organski, kot oštećenje mrežnice (Netzhaut) ili mozga (Gehirn) no nekada im se ne more konstatirati točan uzrok, osim psihološkog. Sve ča se dogadja na polju duha, pogadja i tijelo, ter stoga nas ne čudi da je Saul imao odredjene posljedice susreta s Jezušem. Opet, Jezuš zna da je Saul sada slip i spaja ga s Ananijom, kršćanom, ki mu molitvom vraća vid i krsti ga.
 

Kaže se da kada imamo problem s nekom osobom, ni nam simpatična, najbolje je prositi od one osobe neku uslugu ili joj pružiti pomoć. Takav zaokret stvara puno bolju atmosferu za te ljude, nego je ranije bilo. Jedno u tom slučaju triba prevladati, a to je vlastita gizdost. Kad je Saul postao Pavao? Je, kot je i sam rekao u poslanici Galaćanom (Gal 1, 15- 17), odabran je još od "majčine utrobe". Ipak, to izabranje ne bi značilo toliko da se sa Pavlovim vidom ni srušila i njegova gizdost. Postao je svistan da kršćani imaju ča, ča izraelski narod išće već od vjekov: Božju nazočnost u Jezušu Kristušu. Ta nazočnost ni neg neko spominanje, već tijelo i krv Jezuša u euharistiji.

Njegova živa nazočnost u zajednici, ka i po blagovanju kruha i vina trsi se živiti ono ča ju je Jezuš naučio. Ne zapovida, ne propiše od straha nego iz ljubavi. I tako je Saul postao "mali", (Paulus, lat. "mali") postao je Pavao, ki je kot pero, ko se more nositi na dlanu: putovao je, stvarao poslanice i osnivao nove zajednice kršćanov. Od progonitelja postao je jedna od većih ljubavi Crikve. Svetak Obraćenja svetoga Pavla je kalendarski jako daleko, ali njegov zagovor ni. Skupa sa svetim Petrom, on moli za nas kako je činio i na početku svojega nazvišćenja.

Slika: Pixabay