Ovoga ljeta, 4. oktobra, Crikva, društvo, franjevačke redovničke zajednice i Italija svečuju 800. jubilej smrti svetoga Franje Asiškoga u okviru posebnoga jubilejskoga ljeta. To nije samo za Crikvu dar i vrime za razmišljanje. Poverello, siromašni Franjo iz Asiza, ima simpatije mnogih ljudi i ni nepoznat ni nekršćanom. Ipak, bilo bi preusko gledati na njega neg kot na zagovornika životinj i stvorenoga svita, ar bi se tako previdila njegova vrimenska i svevrimenska važnost.
 

Franjo se izdvaja iz reda običnih svetih slik  i danas ostaje radikalan protumodel. Jedna od najdojmljivijih slik svetoga Franje – zidna freska – i danas je dobro očuvana u prvom samostanu svetoga Benedikta, u njegovom špiljskom samostanu Sacro Speco kod Subiaca blizu Rima. Freska spominja nas na pohod tražećega Franje, ki se borio sam sa sobom, mjestu odakle je poteklo kršćansko redovničtvo. Franjo je prekoraknuo sve one predodžbe i očekivanja, ka su u ono vrime imali njegov otac, stanovniki Asiza, papa, kler i crikvena hijerarhija, a nadilazio je i način razmišljanja svojih prvih drugov i braće, ki su nasljedovanje Kristuša, odricanje, siromaštvo i život po Evandjelju čudaputi razumili drugačije. Franjo je bio radikalan, nepredvidljiv; njegovo mirilo nisu bili rimski propisi i dvojbe, nego jedino Kristuš i njegovo Evandjelje.
 

Njegova usmjerenost na Kristuša, njegova bezuvjetna ljubav prema Kristušu, ostala je temelj i cilj njegovoga života. Jezuš Kristuš je njegov brat i prijatelj, putokaz njegovoga života. Po Franji on postaje temeljnim kamenom Crikve: onim koga zaslipljeni othitu, a za Franju, njegove sestre i braću postaje životnom zadaćom nasljedovanja Evandjelja. To nasljedovanje, ako je pravo i iskreno, nikada se ne zadovoljava posebnimi duhovnosti, ne triba zamjenske čine ni rubne pojave, niti ikakve ekstravagantnosti. Ar nazvistiti Kristuša i govoriti za njega, djelovati kako je on djelovao, približavati se ljudem, živiti Crikvu i minjati svit – sve to ostvaruje sva čuda.
 

Giotto, najveći slikar svetoga Franje, i mnogi drugi pokusili su učiniti čudo ovoga sveca vidljivim i opipljivim. Ali ta cijela slika nikad nije dovršena: ona nadilazi okvir i boje. Franjo se ne da stisnuti u naše ladice. Na prekretnici svoje mladosti susreo je Raspetoga u crikvi San Damiano. U Grecciu je oživljavanjem prvih božićnih jaslic učinio otajstvo Božjega utjelovljenja opipljivim i razumljivijim, mnogo više nego ča bi to grčka filozofija u ono vrime mogla učiniti za tadašnje neobrazovane ljude. U La Verni primio je Krustuševe rane i se sjedinio s njim, ki je na sebe zeo sva trpljenja ovoga svita i svojom mukom probio njegovo očajanje. U trpljenju i iscrpljenosti svojega života svetac je napisao Pjesmu stvorenja; ona je mnogo već od običnoga književnog remek-djela. Smrt ka se približava njegova je sestra, a vjera u susret s Goristalim njegova je nestrpljiva čežnja za cijeloga života.
 

Na trgu u Asizu Franjo je svlikao svoju pratež, prodao skupocjene materijale, a ča je za nje dobio, dao siromašnim. U kapelici Porcijunkuli, kod Svete Marije Andjeoske (Santa Maria degli Angeli), željio je umriti gol i posipljen pepelom. Franjo je bio majstor uprizorenja, Božji bedak, obilježen svetom radošću, neshvaćen i odbijen.

Bio je oduševljen za Kristušem i hrabar kad je bilo potribno svakomu čoviku dati mjesto kod Boga i suprotstaviti se moćnim ljudem. Željio je stvarati mir i bio je sposoban spriječiti još gorje stvari. „Pax et Bonum“ – Mir i dobro – označuju sveca iz Asiza, unatoč svim njegovim utopijami, strahi i prisilami, ar ga je gonila bezgranična ljubav: živio je kot sveti nemirnik.
 

„Franjo, ne vidiš li, da se moja Crikva ruši? Nanovič je izgradi!“ Ov poziv Raspetoga i po 800 ljet govori Crikvi, vjernikom, kršćanom i njihovomu zajedničkomu poslanju u nervoznom i nemirnom svitu. Da je Asiz simbol željenoga svitskoga mira i medvjerskoga dijaloga, i da je mnogo već od slikovitoga krajolika s lipimi crikvami, pokazuje i molitva za mir, ka od 1986. ljeta na ovom mjestu okuplja Crikve, religije i odgovorne ljude u politiki. A med njimi je nazoči i on: Poverello, mali siromašni svetac, ki je prominio svit.

I po ovm jubilarnom ljetu on će nas još dugo zaokupljati; uvijek se isplati stupiti u iskreni dijalog s duhom svetoga Franje Asiškoga.

Slika: Pixabay