Našemu narodu najpoznatija i najomiljenija Marijanska jačka, je „Rajska Diva“ ka se čudaputi jači na kraju svetih maš i na veliki crikveni svetki. Ipak, vjerničkom narodu čudaputi ostaju nepoznati pozadina i okolnosti nastanka ovih jačak, kot i dramatična sudbina njihovoga autora, isusovca o. Petra Perice, ki je svoj zemaljski život kot mučenik na otoku Daksi darovao.
 

Od travničkoga sjemenišća do Rima

Petar Perica rodjen je 27. junija 1881. ljeta u Kotišini kraj Makarske. Već od ditinstva pokazivao je sklonost prema pisanju stihov, na ke je uticalo i njegovo rodbinsko srodstvo s poznatim franjevcem i pjesnikom Andrijom Kačićem-Miošićem. Želja za svećeničkim zvanjem peljala ga je 1895. ljeta u travničko sjemenišće, ko se pokazalo iznimno plodnim mistom za razvoj njegovoga pjesničkoga talenta. Onde je njegov dar prepoznao sjemenišni odgojitelj o. Antun Puntigam.
 

Po teološkom študiju u Innsbrucku, Perica je 26. julija 1914. zaredjen za svećenika. Njegov isusovački odgoj peljao ga je kroz Češku, Austriju i Slovačku. Tri pobožnosti, ke je živio i širio do konca svojega života, bile su pobožnost prema Presvetomu Srcu Jezuševomu, prema Blaženoj Divici Mariji i prema svetomu Jožefu.
 

Nastanak jačke „Zdrava Diva“ (Rajska Diva)

U Travniku je nastala i jačka, izvorno naslovljena „Zdravo Djevo“, ku je Perica napisao za 50. obljetnicu svetačnoga proglašenja dogme o Bezgrišnom začeću Blažene Divice Marije. Tu dogmu je papa Pio IX. definirao 8. decembra 1854. ljeta apoštolskom konstitucijom Ineffabilis Deus.

Proglašenje ove dogme u 19. stoljeću bilo je značajna objava duhovne snage Crikve u vrimenu kada su nje svitske ustanove bile pod pritiskom političkih nemirov, a društvo preplavljeno racionalističkimi i materijalističkimi idejami ke su othitile pojam istočnoga griha i potriboću otkupljenja. Nasuprot tomu, med narodom se je jačao sensus fidelium, odnosno ćut vjere vjernikov, na koga su, med ostalim, uticala i ukazanja sv. Katarini Labouré 1830. ljeta u Parizu.
 

Perica je u tekstu jačke združio biblijske slike iz Knjige Otkrivenja – ženu obličenu u sunce, koj glavu kinči koruna od dvanaest zvizd – s dibokim povjerenjem hrvatskoga naroda u zagovor Majke Božje. Mariju naziva „Kraljicom Hrvatov“ i „Zlatom zorom našom“.
 

Cjeloviti tekst jačke „Zdrava Diva“

U liturgijskoj praksi najveć puti se jaču samo prve tri kitice i refren. Ipak, izvorni tekst Perice nosi dibok proročanski i dramatičan ton, prikazujući kušnje s kimi se mora suočiti vjera.

Refren:

Rajska Diva, Kraljica Hrvata, * Naša Majka, naša zora zlata, * podanih ti, primi srcev dar, * primi čiste ljubavi nam dar.
 

1.Zdrava Diva, svih milosti puna, * vječnog sunca obstrije te sjaj. *

Okol čela iz zvijezdic koruna, * pod nogom ti stenji pakla zmaj. * Rajska Diva, kraljica Hrvata, *

naša Majka, naša zora zlata, * podanih ti primi srcev dar, * primi čiste ljubavi nam žar!

2. Blažena si, ar si zizma čista, * kačin duh ne mrači oblik tvoj. *

Zvijezda sriće i nam da vijek blista, * protiv griha čuvaj narod svoj! * Rajska Diva ...

3. Tebe slavu grišna dica Eve, * svojom Gospom valuje te raj. *

Stani uz nas, obrni nam lice, * na račun, kad nas pozove Kralj. * Rajska Diva ...

4. Tebe slavu grišna dica Eve, * svojom Gospom valuje te raj. *

Stani zu nas, obrni nam lice, * na račun, kad nas pozove Kralj. * Rajska Diva ...

5. Kad nam oko zadnju suzu roni, * zadnje borbe zahvati nas val: *

na grud svoju, Majko, nas prisloni, * na nebeskog doma nosi žal! Rajska Diva ...
 

Proročanski stihi i mučenička smrt

Pjesnik je stihe, u kih opomenjuje da „nova neman križu časnom prijeti“ i da se „nevjera od Jezuša dijeli“, napisao početkom 20. stoljeća, pod dojmom nadolazećih ideoloških previranj. Dok je u ono vrime prijetnja nastupala izvana i u agresivnom obliku, danas se očituje puno suptilnije – kroz ravnodušnost i duhovnu mlakost vjernikov.

O. Perica je od 1937. ljeta djelovao u Dubrovniku, kot poglavar isusovačke zajednice i duhovnik u sjemenišću. Njegovi stihi o „zadnjoj borbi“ postali su stvarna priprava za njegovu vlastitu žrtvu.

Po ulasku partizanskih postrojbov u Dubrovnik, o. Perica je u noći 22. oktobra 1944. ljeta skupa s brojnimi drugimi uglednimi gradjani i svećeniki uhićen.
U noći s 24. na 25. oktobra prepeljali su ga na otočić Daksu, kade je striljan i potom hićen u zajedničku grobnicu.

Prema povijesnim svidočanstvom isusovca Roka Prkačina, autora Peričine biografije, osudjeni svećeniki i vjerniki su u zadnji ura svojega života, med ruševinami staroga samostana na Daksi, snagu našli u molitvi i jački. Na putu prema stratišću skupa su zapjevali himnu „Tebe Boga hvalimo“.
 

Poruka za današnje vrime

Mučeničtvo o. Petra Perice, kot i sudbine drugih žrtav totalitarnih režimov onoga vrimena – na primjer sluge Božjega Martina Bubnja, ki je živio na riječkom području i za koga je pokrenut postupak priprave za beatifikaciju – ne smimo promatrati samo kroz prizmu kulta žrtve ili povijesnoga pesimizma.

Mučeničtvo u kršćanskom smislu svidoči o tomu da vjera i ljubav nadvladavaju smrt. Jačke o. Perice, ke i danas odjekuju u naši crikva, dokaz su da umjetnost, stavljena u službu crikvenoga apoštolata, nadživljuje totalitarne režime i ideologije.

Njegov odlazak s ovoga svita nije samo gubitak, nego pobjeda vjere i trajno svidočanstvo narodu komu je jačio i za koga je živio.

Slika: Biškupija Željezno