U jednoj od najstarijih liturgijskih formulov zove se vjernike na primanje Euharistije: „Sveto svetim!“ Ki su sveci? Svi ki su kršćeni, ar su kršćeni na smrt i goristanje Kristuševo. U kršćenju primaju novi život, život u Kristušu. Oni su Kristušu slični, novi Adam i nova Eva. U kršćenju su prebrodili vode propasti i u vodi spasenja su se svi nanovič rodili. Ovo Božje djelovanje, ovo čudo života, ne more se nikada u cijelom životu izbrisati ni zatajiti. Človik more Boga pozabiti, odrinuti ga od sebe i zatajiti, more se njemu rugati i ga omalovažavati, ali ga ne more ubiti. Bog ostaje. On i dalje ide ususret človiku i njegovomu svitu ter gradi / zida budućnost, i to uprav onda kad se čini da su svit i ljudi jur došli do svojega kraja.
 

Sveci su graditelji / zidari dobre budućnosti, budućnosti s Bogom. Ima puno svetih žen i muži, poznatih i nepoznatih, pozabljenih i onih ki su nam i danas blizu. Med njimi su takovi, čiji su lik i značenje kroz stoljeća postali kičasti i iskrivljeni, ali i oni ki nam i po mnogih stoljeći još imaju ča važno reći. Sveci se ne odlikuju visokimi moralnimi zahtjevi, askezom, odricanjem, nezadovoljstvom sa svitom ni udaljavanjem od života, nego svojom ljubavom prema ljudem, čežnjom za Bogom i prijateljstvom s njim. Oni činu Boga vidljivim i opipljivim. Sveci nisu „zamjenski bogi“, ali svojim životom otvaraju različne pute, ki peljaju k Bogu. Na nje životni puti Bog dojde k nam ljudem i po njih Bog dobiva konkretan oblik.
 

Ako se je reformacija udaljila od poštovanja svetih, onda je to bilo predsvim zato, ar se je oko svetih čudaputi razvio kult ki je bio daleko od svakidašnjega života. Ali i reformacija ima svoje „svece“: Martina Luthera, Zwinglija, Calvina, a morebit i Bonhoeffera i mnoge druge. Čudaputi su ih prikazivali u oštrom kontrastu prema svetimi iz starijih vrimen.

Kanonizaciji, odnosno službenomu proglašenju svetim, prethodi dug i složen proces. Na temelju toga procesa se žene i muži, laiki, redovnice i redovniki, svećeniki, biškupi i pape upisuju u kalendar svetih. Svakomu od njih odredjen je poseban dan, najvećkrat dan njegove smrti. Je i takovih svecev ki nikada nisu bili službeno proglašeni svetimi, ali je je narod jur davno poštovao. Takova je na primjer sveta Hemma iz Gurka, ku nazivaju i zemaljskom majkom Koruške. Je li se je pri velikom broju svetih papov ipak malo pretiralo, to će još pokazati povijest. Sveti Martin, zemaljski patron Gradišća i dijecezanski patron Željezanske biškupije, smatra se prvim svetim ki ni morao umriti mučeničkom smrću. On je prodikovao, nazvišćavao evandjelje i živio misionskim duhom ter tako širio vjeru u naši kraji. Sveti Benedikt, jedan od prvih svetih Crikve, otac je zapadnoga redovničtva. Sveti Dominik, utemeljitelj Reda prodikačev, znao je okupiti ljude ki su bili duhovno gladni. Sveti Franjo je svojim pokretom siromaštva opet dao Crikvi vjerodostojnost. Bezbrojne su i svete žene: sveta Elizabeta, Skolastika, Klara, Katarina Sijenska, Terezija Avilska, brojne mučenice i utemeljiteljice redovničkih zajednic, sve do Majke Terezije.

Ali nad svimi svetimi poštujemo Mariju, Kraljicu svetih i Bogorodicu, divojku iz Nazareta, ka je srušila svit starih bogov. Svetak Svih svetih utemeljen je u rimskom Panteonu, a kasnije se je njegovo slavlje proširilo na cijelu Crikvu. Bez ovih svetih ljudi vjera bi mogla postati samo teoretsko znanje, lišeno životne snage i topline. Oni su snažni svidoki toga da je moguće živiti s Bogom i da život prožet vjerom more preobraziti svit. Sveci su nam uzori u vjeri, pratitelji na životnom putu, zagovorniki pred Bogom, pomoćniki u nevolji i batritelji u tužni časi. Oni su ljudi na ke se moremo osloniti i čiji primjer nas kripi i hrabri. Ako kanimo, mogli bi ih nazvati i svojevrsnimi influenceri, ali takovimi ki ne težuju za moćom i nisu podložni gospodarskim interesom. Važno je da svece poštujemo i da nje poslanje ne podvrgavamo ideološkim tumačenjem, ča se je kroz povijest, a ponekad i danas, znalo dogoditi.

Ni „modernih“ svetih niti svetih ki su izašli iz mode. Svaki je svetac svidok svojega vrimena i svojim životom daje odgovor na pitanja, potriboće i nevolje ljudi svojega doba. Četrnaest svetih pomoćnikov i pomoćnic, sveti Kristofor i sveci patroni po imenu i danas imaju svoje mjesto u životu vjernikov i sprohadjaju nas na naši životni puti. Ne smimo zabiti da većina svetih nikada nije bila službeno proglašena svetim. Mnogi sveci živu med nami – oni su sveci svakidašnjega života. Tiho, ali neustrašivo otvaraju nebo nad nami i svojim životom nam pokazuju put k Bogu.

Svi sveti su veliki svetak, svetak svih kršćenih. Otvaraju nam pogled u nebo, kade počinje budućnost i vječnost postane neprestani sveak u varošu živoga Boga. Nekako je ovo dan imendana svih kršćenih i zahvalni svetak svih, ki su pozvani. Zato: Svi sveci Božji, molite za nas!

Slika: Pixabay