Ljetošnje shodišće u Lovreti imalo je i poseban značaj. Na Vazam 1946. ljeta izašao je prvi broj „Glasnika“, glasila Željezanske biškupije na hrvatskom jeziku.Tako ovo ljeto svečujemo 80 ljet „Glasnika“.

Već na početku svetačne svete maše željezanski biškup mons. dr. Egidije Živković u svoji pozdravni riči zahvali se svim, ki su na bilo ki našin dali svoj doprinos, da ove novine živu.
 

Već pred ljeto i pol začelo je uredničtvo pripravljati ovaj veliki jubilej. Svaki misec je na 10. stranici „Glasnika“ bila objavljena jedna stranica iz starih brojev, da bi se spomenuli ljudi ki su kroz desetljeća svojim djelom pomagali da „Glasnik“ živi, da donosi radosnu vist i da bude glas hrvatskih vjernikov Gradišća.
 

U Lovreti je ovom prilikom otvorena i mala izložba pod naslovom „Glasnik 80!“. Na 18 roll-up-i prikazana su važna dogadjanja iz povijesti „Glasnika“, njegovi biškupi i glavni uredniki, kot i različita razdoblja kroz ku je ovo glasilo prošlo. Poseban pogled posvećen je vridnosti „Glasnika“, njegovomu značenju za naš narod i Crikvu, ali i budućnosti ka stoji pred njim.
 

Na kraju svete maše glavna urednica „Glasnika“ dr. Kristina Glavanić obratila se je hodočasnikom:

Velika mi je čast i radost, ali i osobito odgovornost, da Vas u ime „Glasnika“ – glasila Željezanske biškupije – morem pozdraviti na ovom posebnom jubileju.
 

80 ljet „Glasnika“!

To nije samo broj. To je 80 ljet naše povijesti, naše vjere, naše hrvatske riči i našega zajedničkoga puta. „Glasnik“ se je začeo izdavati u vrime kada je naš hrvatski narod živio u drugačiji okolnosti, kada su naši ljudi još čvršće bili povezani sa svojimi farami, crikvami, običaji i materinskom ričju. Kroz sva ta desetljeća „Glasnik“ je bio puno već od jednoga crikvenoga glasila. Bio je glas naših ljudi. Doprimio je visti iz naših far, pisao za našu Crikvu, za naše svećenike i vjernike, ali je istodobno čuvao i ono ča nas čini posebnimi – našu hrvatsku rič, našu kulturu, književnost, običaje i našu pripadnost. Generacije naših štiteljev odrastale su uz „Glasnik“. Neki su ga čekali svaki tajedan, drugi ga i danas čuvaju u svoji domi. Na njegovi stranica ostali su zapisani životi ljudi, važni dogadjaji naših zajednic, jubileji, svečevanja, ali i svaikašnji žitak našega naroda.

Zato je „Glasnik“ danas i svojevrsni kronikaš našega hrvatskoga naroda u Željezanskoj biškupiji. Kot glavna urednica osobito sam zahvalna svim onim ljudem ki su kroz ovih 80 ljet svojim djelom, perom, fotografijami, znanjem i ljubavlju pridonesli tomu da „Glasnik“ more živiti i dalje.

Hvala našim bivšim urednikom, suradnikom, piscem, prevoditeljem i fotografom. Hvala našim farnikom i svim, ki su nam otvarali vrata svojih far i svojih srcev. Posebno hvala Željezanskoj biškupiji, našim biškupom i svim, ki su prepoznali vridnost ovoga glasila i pomagali mu. Ar bez nje pomoći „Glasnik“ ne bi mogao doživiti ov veliki jubilej. Danas, kada gledamo prema budućnosti, željimo da „Glasnik“ i dalje bude mjesto susretov – susreta Crikve i človika, prošlosti i sadašnjosti, naših različnih hrvatskih govorov i generacijov. Željimo da i dalje čuva ono ča smo jerbali od naših starijih, ali da istodobno govori i jezikom današnjega vrimena i bude blizu i mladini. Ar čuvati „Glasnik“ ne znači samo čuvati jednu novinu. Čuvati „Glasnik“ znači čuvati slijed jednoga naroda. Čuvati našu rič. Čuvati našu vjeru. Čuvati našu pripadnost.

Neka zato „Glasnik“ i u svojemu drugom osamdesetljeću ostane vjeran svojemu poslanju – da povezuje, informira, čuva i svidoči. Od srca Vam hvala da ste danas ovde s nami i da skupa s nami svečujete ovih 80 ljet „Glasnika“. Pred ljeto i pol počeli smo ovu obljetnicu tako da smo svaki misec na jednu stranicu stavili dio staroga „Glasnika“ kot spomen. Danas nastavljamo s ovom malom izložbom, ka je posvećena svim ljudem ki su kroz ovih 80 ljet djelali za „Glasnik“, ali i svim vam ki ste ga čitali, čuvali i podupirali. Željim da ov jubilej ne bude samo pogled u prošlost, nego i zajednički korak prema budućnosti. Neka naš „Glasnik“ i nadalje bude glas ki povezuje naše ljude, naše fare i naše zajednice.
 

Posebna zahvala ide Kancelarstvu Republike Austrije za pruženu pomoć, kot i Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. U svojoj čestitki je zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u svojoj čestitki, gospodin Dario Magdić naglasio značenje „Glasnika“:

„Ovo glasilo na hrvatskom jeziku nije samo sredstvo informiranja, već vrijedan izraz predanosti očuvanju hrvatskog jezika, vjere te kulturne i tradicijske baštine kao i njegovanju i jačanju hrvatskog nacionalnog identiteta u Republici Austriji. Stoga koristimo ovu prigodu da Vama i svim suradnicima Glasnika zaželimo mnogo uspjeha, ustrajnosti i plodonosnog djelovanja u godinama koje su pred nama.“

Zahvala gospodinu biškupu

Glavna urednica se je potom posebno obratila željezanskomu biškupu mons. dr. Egidiju Živkoviću:

Preuzvišni Oče Biškupe,

dopustite mi da Vam se u ovoj posebnoj priliki, kot glavna urednica „Glasnika“, od srca osobno zahvalim. Hvala Vam za sve ča ste kroz ovih ljet kot nekadašnji glavni urednik, a potom kot biškup, učinili za naš „Glasnik“. Hvala Vam za Vašu pomoć, za povjerenje i za to da ste prepoznali njegovu vridnost i njegovo značenje za hrvatski narod i za Željezansku biškupiju.

Hvala Vam u ime svih nas Gradišćancev da ste prepoznali da „Glasnik“ nije samo novina, nego glas naše Crikve, glas naših ljudi i čuvar naše hrvatske riči i identiteta. Kot urednica posebno cijenim Vaše povjerenje. Ono je za mene velika odgovornost, ali i poticaj da „Glasnik“ i nadalje stvaramo s ljubavlju, odgovornošću i poštovanjem prema našoj Crikvi i našemu narodu. Od srca Vam hvala, Preuzvišni Oče Biškupe, za sve ča ste učinili i ča činite za „Glasnik“. Neka Vas dragi Bog za Vašu dobrotu i pomoć nagradi, a nam daruje još puno zajedničkih ljet u službi naše Crikve, naše hrvatske riči i naših ljudi.

Slike: Uredničtvo Glasnika