Od 12. do 15. oktobra je 38 hodočasnikov busom putovalo u Umbriju, prilikom 800. jubileja smrti sv. Franje Asiškoga. Vožnja od skoro 12 uri na prvi pogled se je mogla činiti duga, ali uz molitvu, jačke i premišljavanja o žitku sv. Franje vrime je prošlo jako brzo. Uprav 12. oktobra spominjamo se i mladoga sveca Carla Acutisa, koga smo se i mi na početku našega shodišća posebno spomenuli. Dobra priprava na dane ke smo imali pred sobom bili su i filmi o sv. Franji i sv. Carlu Acutisu, ke nam je dijakon mag. Marinko Kelava prikazao i komentirao za vrime vožnje.

Naš kvartir je bio u blizini Bazilike Santa Maria degli Angeli, a tim i uz kapelu Porcijunkula, ku je sv. Franjo obnovio, kade je živio i kade je umro. Biti na ovako svetom mjestu bilo je za nas poseban doživljaj. Duhovna atmosfera ovoga mjesta nas je jednostavno obuzela. Pod velikim Tau-križem, ki je visio u kapeli sv. Klare u našem kvartiru, je naš farnik mag. Štefan Raimann svečevao svete maše. Isti takov Tau-križ je od početka shodišća svaki hodočasnik nosio oko vrata kot znak povezanosti sa sv. Franjom i njegovom duhovnošću. Na svakom koraku smo mogli ćutiti posebna atmosfera ovoga kraja. Uske ulice, nakinčene kiticami, i brojne crikve spominjale su nas na to, kako je sv. Franjo sa svojim posebnim pozivom, svojim zalaganjem za mir, siromahe i očuvanje prirode, kot i svojim bratstvom sa svim stvorenim, nadahnuo cijelu krajinu. Osobito su nas fascinirale sakralne zgrade i nje bogatstvo. Med njimi Katedrala sv. Klare, u koj se danas čuva križ iz San Damiana, pod kim je Franjo čuo Božji glas: „Idi i obnovi moju crikvu!“ Isto tako nas je oduševila Bazilika sv. Franje, puna kulturnih i umjetničkih dragocjenosti. Još jače od svih tih impresivnih zgradov nas je ganulo spoznanje da sv. Franjo nije samo obnavljao i gradio crikve zajedno sa svojimi brati, nego je začeo radikalan put nasljedovanja evandjelja.

Danas si je teško predstaviti, kako je u tako kratkom vrimenu toliko mladih ljudi s velikim oduševljenjem slijedilo njegov primjer i širilo njegovu ideju u svojoj okolici. Pohodili smo i prvi pustinjački kloštar sv. Franje u Santuriju di San Francesco na Montelucu. Isto tako nas je impresionirao žitak sv. Klare, ka je s velikom hrabrošću i odlučnošću išla za svojim pozivom. Svojom jednostavnošću i dubokom vjerom nas je oduševio i mladi „cyber-svetac“ Carlo Acutis, čije se tijelo čuva u crikvi Santa Maria Maggiore. Na našem putovanju našli smo se i s velikim patronom Europe, sv. Benediktom iz Nurcije. U krajini med Sabinskimi brigi, u Spoletu i Nurciji, upoznali smo njegov žitak, njegovo djelovanje i njegova pravila redovničkoga žitka. Njegovo poznato geslo „Ora et labora“ – „Moli i djelaj“ – postalo je temeljem benediktinske duhovnosti. Sv. Benedikt je svojim djelovanjem postavio temelje europskomu redovničkomu žitku, a benediktinci su imali odlučujuću ulogu pri pokršćenju Europe. Od ljeta 1964. je sv. Benedikt patron Europe. A nije moglo biti lipšega završetka našega shodišća nego 15. oktobra, na spomendan sv. Tereze Avilske, s nje poznatimi ričami: „Bog sam je dosta.“

Upravo to smo i mi, hodočasniki iz Cindrofa, Cogrštofa i Klimpuha, mogli doživiti za vrime ovoga putovanja: da nam je Bog uistinu dosta, ali i da svaki od nas ima svoju odgovornost u ovomu svitu. Svi ovi doživljaji, zajednička molitva, razgovori i smih su nas zbližili i omogućili da se bolje upoznamo. Vjerujemo da smo tim shodišćem ne samo obogatili svoju vjeru, nego i učvrstili zajednicu i postavili dobar temelj za budućnost našega dušobrižničkoga prostora „Celjanska Marija“.

Slika: Gabriela Zarić