Draga dijecezanska obitelj, drage Gradišćanke i Gradišćanci,
sestre i brati u Gospodinu!
Na početku novoga pastoralnoga ljeta naše dijeceze, na pastoralnom danu u Željeznu, sam kot dijecezanski biškup ohrabrio sve suradnike naše dijeceze, ki vršu pastoralnu službu, da triput kažu „DA“. Na svetak svetoga Martina, patrona naše zemlje i naše dijeceze, željim ovo ohrabrenje proširiti na sve kršćane naše zemlje i na sve ljude dobre volje.
Pozivam na novo „DA“ za evandjelje.
Morebit se sve ovo čini kot da bi bilo zastarilo, staromodnim i tudjim duhu današnjega vrimena, i neki od vas si postavljaju pitanje: „Zar Crikva nima druge skrbi, zar biškup nima drugoga posla nego nas ohrabrivati, da kažemo „DA“ za evandjelje?“ Na prvi pogled se zaistinu more činiti, da ovo ne govori ništa novoga i da ni aktualno. Ali ako malo diblje razmišljamo, moremo prepoznati, da je jedan od najtežih problemov našega vrimena i današnjega človika uprav to, da zgublja čvrsti temelj svojega života i kompas, ki mu je potriban za orijentaciju. Poruka evandjelja sastavni dio je europskoga povijesnoga jerbinstva i temeljov Europe, ki se napaja iz židovskih, kršćanskih i humanističkih korijenov. Zato, kad kažemo „DA“ za evandjelje Jezuša Kristuša, istovrimeno kažemo „NE“ za slabljenje vjere i suprotstavljamo se sekularizaciji i površnosti.
Po krstu nas je Bog izabrao, nas kršćane, obdario nas milosnimi dari Duha Svetoga i povjerio nam poslanje: da u Crikvi i društvu nazvišćujemo radosnu vist evandjelja, hrabro svidočimo svoju vjeru i da u našem svakidanjem životu, konkretnimi djeli činimo vidljivom Božju milosrdnu ljubav. Naš patron, sveti Martin, je za sve nas uzoran svidok i primjer, ki je vridan nasljedovanja! Neka se u nami nanovič ojača hrabrost, da evandjelje Jezuša Kristuša učinimo čvrstim temeljem i sigurnim kompasom našega života, naših familijov, naših far i cijeloga našega društva – i tako da išćemo nove pute i stvaramo nove mogućnosti. Lip primjer toga bio je nedavno održani susret mladih na pozornici uz jezero u Merbišu, pri kom je sudjelivao DJ Padre Guilherme i na kom se je okupilo pet tisuć mladih, ki su bili puni oduševljenja. Od srca se zahvaljujem suradnikom naše dijeceze za nje predanu i požrtvovanu službu, a zemlji Gradišće za velikodušnu pomoć! Brojne pozitivne reakcije nas jačaju i daju nam hrabrost, da osjetljivo, hrabro, otvorena srca i kreativno nastavimo hoditi putem „DA“ za evandjelje.
Pozivam na „DA“ za ufanje i optimizam.
Ako pogledamo na našu Crikvu i društvo, točno vidimo, da se sve bolje širu nezadovoljnost, nemiri, frustracija i rezignacija, ke su postale „narodni beteg“ našega vrimena. Današnje gospodarske, geopolitičke i klimatske krize ostavljaju sve manje mjesta ufanju i optimizmu. Visoka inflacija, stalno podraženje i osiromašenje, boj u Ukrajini i na Bliskom istoku, klimatske promjene, iskorišćavanje prirodnih resursov, gubitak radnih mjest, sve veći uticaj umjetne inteligencije, starenje stanovničtva i nizak broj rodjenih predstavljaju velike izazove našega vrimena.
Moramo imenovati i probleme u Crikvi: sve manje ljudi sudjeluje pri svetoj maši, ljudi stanu van iz Crikve, sve se manje ljudi odlučuje za svećenički i redovnički poziv, postoju slučaji zlorabe, a istovrimeno se borimo i s gospodarskimi poteškoćami i ravnodušnošću.
Človik bi zbog toga zaistinu mogao postati frustriran i mogao bi se prepustiti rezignaciji. Ali mi, kršćani, ljudi smo ufanja i optimizma. Uprav u najteži vrimeni nijedan drugi put ne moremo slijediti s takovim povjerenjem kot put ufanja i optimizma. Kršćansko ufanje je ipak puno već od samoga optimizma. Ono se ne temelji na želja i utopija, nego ima čvrsti povijesni i teološki temelj: goristanje Jezuša Kristuša. Batrenje i snagu nam daje spoznanje, da je Bog vjeran svojim obećanjem, da ispunjava svoju rič i daruje nam budućnost. Naš patron, sveti Martin, kot i bezbrojne žene i muži, i dandanas dobiju snagu iz vjere u Kristuševo goristanje, da bi u svoji bližnji budili ufanje, hrabrost i povjerenje ter im pomagali, da i med svakodnevnimi izazovi najdu povjerenje u život. Kad dakle kažemo „DA“ za ufanje i optimizam, istovrimeno kažemo „NE“ za depresiju, frustraciju i bezufanost, ke se sve bolje širu. Ne dajmo se otrovati rezignacijom i ravnodušnošću, nego širimo, kot sv. Martin, ufanje i optimizam!
Pozivam na „DA“ za zajednicu i suradnju.
Ako otvorenimi oči gledamo na život naše Crikve i našega društva, jasno moremo prepoznati, kako su zajednica i suradnja neophodne, da ispunimo poslanje Jezuša i omogućimo plodno i mirno sužiteljstvo. Zajednica i suradnja su znaki naše vjerodostojnosti. Bez pripravnosti za zajedničtvo i suradnju nima napretka ni rasta. To jednako valja i za obitelj, Crikvu i društvo. Svako blagostanje u sebi nosi pogibel da postanemo egoistični, da gledamo samo na vlastitu dobrobit i da zabimo kako nikada ne hodimo sami ovim svitom, nego smo svenek na putu zajedno s drugimi. Naš bližnji je naš brat, naša sestra, ali nikada naš konkurent! Ne pelja nas najpr, ako se zatvorimo u svoj svit, podignemo zide oko sebe i dopustimo, da med nami zavlada razjedinjenost.
Kot biškup prosim svakoga u Crikvi, političkom životu i društvu, da učini sve za jačanje zajedničtva i suradnje u našem Gradišću. Posvetimo dovoljno snage, pažnje i materijalnih sredstav tomu, da za buduće generacije čuvamo sve ono, ča je u prošlosti tako snažno obilježilo i obogatilo naš panonski prostor: prekogranično zajedničko djelovanje, odgovornost jednih za druge i snagu suradnje. To je put uspjeha Gradišća – a ne razdvajanje i podiljenost!
Naš patron, sveti Martin, nam isto tako pokazuje ov put. U zadnji dani svojega života, kot pastir u fari Candes, razdiljenom nemiri, zalagao se je za zajedničtvo, suradnju i mir ter mu se je ugodalo stvoriti pomirenje. To je jasna i nedvosmislena zadaća za sve nas, ku nam je ostavio patron naše zemlje i naše dijeceze! Kad kažemo „DA“ za zajedničtvo i suradnju, istovrimeno kažemo „NE“ za zatvaranje pred drugimi, izolaciju, osamjenost i razjedinjenosti. Ovo „DA“ danas je našoj zemlji, Europi i cijelomu svitu potribnije nego ikada prlje!
Kot biškup iz srca zahvaljujem svim stanovnikom našega Gradišća, članom Crikve i društvenih zajednic, kot i familijam, ke se svaki dan trudu, da ovo trostruko „DA“ ostvaru u svojem životu. Ohrabrujem sve, da danas i u budućnosti rečemo „DA“ za evandjelje, „DA“ za ufanje i optimizam i „DA“ za zajedničtvo i suradnju! Sveti Martin nam svojim cijelim životom svidoči, da je ovim putem moguće hoditi: s vjerom, hrabrošću i ljubavlju jednih prema drugimi ovo more postati stvarnost i u našem životu. Svoju odlučnost za ova tri „DA“ najvjerodostojnije ćemo pokazati onda, kad i sami slijedimo primjer svetoga Martina i obratimo se svojim bližnjim konkretnimi dobrimi djeli, posebno onim ljudem, ki su u potriboći. To moremo činiti i tako, da podupiramo inicijative i karitativno djelovanje Karitasa naše dijeceze ter na taj način pružimo konkretnu i opipljivu pomoć ljudem u potriboći.
Prilikom svetka svetoga Martina obnovio sam i sastav stolnoga kaptola, ki nosi ime svetoga Martina. Kaptol ima važnu ulogu u peljanju naše dijeceze, a nova imenovanja još jasnije izražavaju raznolikost našega prezbiterija. S radošću i povjerenjem gledam na buduću suradnju s novimi kanoniki. Ufam se, da ćemo, u duhu svetoga Martina i slijedeći njegov primjer, skupa služiti zajednici naše dijeceze i dobru svih ljudi.
Prosim vas za molitvu za betežne, trpeće, za ljude u boju, a pred svim za dicu i mlade ljude, ki stupaju u nesigurnu budućnost. Zahvaljujem vam za molitvu za papu Leona XIV. i za sve ljude, ki čekaju na vašu molitvu.
S Božjim blagoslovom,
Egidije I. Živković
željezanski biškup