Uvod u otajstvo Božje milosrdnosti

Božja milosrdnost predstavlja samu srž kršćanske objave i najizvrsnije očitovanje Božje ljubavi prema človičanstvu. Ono ni samo teološki pojam ili pasivna ćut suosjećanja, već dinamična, djelotvorna i spasenjska sila ka neprestano skoči u pomoć človiku u njegovoj slabosti, grihu i potriboći. Kroz povijest spasenja, Bog se objavljuje kot On ki je “milosrdan i milostiv, dugo strpljiv, a bogat dobrotom i vjernošću”. Ta milosrdnost se najpotpunije utjelovila u osobi Jezuša Kristuša, ki je svojim životom, riči, a posebno svojom mukom, smrću i goristanjem, postaje vidljivo lice Očeve milosrdnosti. Poziv na milosrdnost je zato temeljna dužnost svakoga vjernika, ku Jezuševe riči izražavaju: „Budite milosrdni, kot ča je i vaš Otac milosrdan!” (Lk 6,36).
 

Djela milosrdnosti kot odgovor na Božju ljubav

Odgovor kršćanskoga človika na doživljenu Božju milosrdnost ne smi ostati samo na razini teorije ili osobne pobožnosti. Ona se mora nužno očitovati u konkretni čini, i to jednako u djeli tjelesne i duhovne milosrdnosti. Djela tjelesne milosrdnosti – hranjenje gladnih, napajanje žednih, oblačenje siromašnih, primanje stranacov, pohodjenje betežnikov i zatvorenikov – izravni su odgovori na Kristuševe riči o zadnjem sudu.

U svakom človiku ki trpi, u svakom ugroženom i siromašnom človiku moramo prepoznati samoga Kristuša. Po ovi djeli Božja milosrdnost postaje opipljiva u svitu: ozdravi rane društva, vraća dostojanstvo poniženim ljudem i svidoči o tom da Bog nikada ne pozabi na trpljenje svojih stvorenj.

Sveti Martin – živo evandjelje i uzor djelotvorne ljubavi

Jedan od najupečatljivijih povijesnih primjerov Božje milosrdnosti i djel tjelesne milosrdnosti je žitak svetoga Martina Tourskoga. Najpoznatiji dogodjaj iz njegovoga života, ki se je stao pri vrati grada Amiensa, za sve vjeke se je zapisao u kršćanski spominak kot primjer milosrdnosti.

Jednoga oštroga zimskoga dana našao je drhtajućega, gologa prosjaka, ki je bio skoro smrznut do smrti, a koga su drugi prolazniki ignorirali i prošli mimo njega. Martin – ki je onda još bio rimski vojnik i katehumen – nije se premišljavao. Kad pri sebi nije imao pinez, izvadio je svoj vojnički mač, prepolovio svoj topli vojnički plašć i jednu polovicu darovao siromašnomu človiku, da se more njom pokriti i stepliti. Ovo jednostavno, ali ipak diboko suosjećajno djelo nadraste i samo dobročinstvo i postaje čistim očitovanjem evandjeoske ljubavi.
 

Kristuš u siromahu i preobraženje srca

Značenje Martinovoga čina se je posebno pokazalo u vidjenju, ko se je dogodilo drugu noć. U snu mu se je ukazao Jezuš Kristuš, obličeni u onu polovicu plašća, ku je Martin darovao siromašnomu človiku. Jezuš je ovako rekao andjelom: „Martin, ki je još samo katehumen, me je pokrio ovim plašćem.” Ovo mistično iskustvo potvrdjuje onu teološku istinu da se Bog identificira s najmanjimi i najranjivijimi.

Sveti Martin je svojim činom pokazao da prava milosrdnost potribuje osobnu žrtvu. Ni darovao od svojega, od čega je imao preveć, nego je podilio ono ča je i sam u tom trenutku tribao, da bi se obranio od zime.

Ov dogodjaj je iz temelja preminio smjer njegovoga života: peljao ga je prema krstu, redovničkomu žitku, a zatim i prema životu posvećenom služenju kot biškup. Za vrime svojega pastirskoga djelovanja neumorno je branio siromahe i ugrožene ljude.
 

Završetak – poziv na milosrdnost u današnjem vrimenu

Razmišljajući o Božjoj milosrdnosti u svitlu života svetoga Martina, primamo snažnu poruku i za današnje vrime. U svitu, koga čudaputi označavaju ravnodušnost, individualizam i sebičnost, lik svetoga Martina nas poziva, da „otvorimo oči” za potriboće naših bližnjih.

Njegov plašć je postao vječni simbol kršćanske solidarnosti. Biti milosrdan znači dopustiti da nas dirne trpljenje drugih i podiliti s drugimi ne samo svoja materijalna dobra, nego i svoje vrime, pažnju i ljubav.

Po djeli milosrdnosti ne pomažemo samo človiku ki je u potriboći, nego postajemo produžena ruka Božje milosrdnosti na zemlji. Tako svidočimo, da je ljubav jedina snaga ka more preobraziti i spasiti ov svit.

Slika: Pixabay/falco