1. Štenje Knjige Mudrosti
Mud 7,7-11
|
7 Pomolio sam se i dana mi je razboritost, prosio sam i prišao j na me duh mudrosti. 8 Cijenio sam ju više nego žezla I prijestolja, bogastvo 9 Nisam ju gledao za jednaku s dragim kamenom, sve zlato 10 Ljubio sam ju više nego zravlje I lipotu, volio sam ju 11 Ali s njom su mi istodobno došla sva dobra, nebrojno |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
Žid 4,12-13
|
Braća! |
17 U onom vrimenu kad je Jezuš vanišao na put, doteče
negdo, poklekne preda njega i ga pita: “Dobri učitelj,
ča mi je činiti, da zadobenem žitak vječni?”
18 A Jezuš mu reče: “Zač me zoveš dobrim? Nigdo nije dobar,
samo Bog.
19 A zapovidi znaš: Ne umaraj, ne oskrunjuj hištva, ne
kradi, krivoga svidočanstva ne reci, ne vkanjuj, poštuj oca
i mater!”
20 On mu pak reče: “Učitelj, sve ovo sam obdržao od mladosti
svoje!”
21 A Jezuš pogledavši na njega, obljubi ga i reče mu: “Jedno
ti još manjka! Poj, prodaj sve, ča imaš, i podili je ubogim,
i imat ćeš kinč na nebesi; onda dojdi ter me naslijeduj!”
22 On se rasturobi od tih riči i projde tužan, ar je imao mnogo
imanja.
23 I ogledavši se Jezuš naokolo reče: “Kako teško hte bogatuši
nutarpojti u kraljevstvo Božje.”
24 Učeniki su se prestrašili od riči njegovih, a Jezuš opet
progovori i reče: “Dica, kako teško je onim, ki se ufaju u
bogatstvo, nutarpojti u kraljevstvo Božje!
25 Laglje je kamilji pojti kroz uho igle, nego li bogatušu nutarpojti u kraljevstvo Božje!”
26 A oni su se još već čudili govoreći med sobom: “Gdo se
dakle more zveličiti?”
27 I pogledavši Jezuš na nje reče: “Pri ljudi je nemoguće,
ali nije pri Bogu; ar je sve moguće pri Bogu!”
]28 I počeo mu je Petar govoriti: “Nut mi smo sve ostavili, i
naslijedovali tebe!”
29 Odgovori Jezuš: “Zaista vam velim: Nij nikoga, ki je
ostavio hižu ili braću ili sestre ili oca ili mater ili dicu ili
lapte zarad mene i zarad Evandjelja,
30 a da ne bi primio sada u ovo vrime sto puta toliko hiž,
braće, sestar, majkov, dice i lapat, ali ne prez progonstva,
a u budućem svitu život vječni.”]
Pripjevni psalam
Ps 90 (89),12-13.14-15.16-17
|
Nasiti nas milošću svojom, da se radujemo
12 Uči nas naše dane brojiti, * da bi na mudrost naviknuli srce. 13 Vrati se k nam, o Bože, kako dugo ćeš čekat? * Sluge svoje pomiluj!
14 Nasiti nas jutro milošću svojom, * da se radujemo sve naše dane. 15 Razveseli nas za dane, kad si nas šibao, * za ljeta, kad smo doživili boli.
16 Neka se slugam tvojim djelo očituje tvoje * i slava tvoja dici njihovoj. 17 Dobrota našega Boga neka bude nad nami/ i djelo ruk naših jačaj nad nami, * i djelo ruk naših jačaj. |
Zamislite, da se moramo nasred objeda stati od stola i prez pozdrava kamo drugamo projti … da moramo nasred sastanka na poslu pojti van i se već ne vratiti … da moramo sada isključiti telefon i hititi ga u smeće … da projdemo i ne velimo nikomu zbogom … Nezamislivo, ča ne?
Meditirajući riči Evandjelja 28. nedilje kroz ljeto, nam se uprav ove slike redjaju pred očima: da moramo sada i odmah napustiti sve, prez pitanja i pozdrava. Na takov način Bog od nas to sigurno ne traži. Odvajanje od dragih stvari, ljudi ili mjesta poseban je proces i nije karakterističan samo u odnosu s Bogom. Kada minjamo posao, grad, okolinu, ni jedan odlazak nije lagan, ar na ti mjesti ostaje jedan dio nas. Tako je i kada napušćamo roditeljski dom i počinjemo, da živimo i si sami zaslužujemo, odgovorni za sebe.
Unutrašnja katarza, ku Bog zahtjeva od nas, da projdemo, da bi bili u jedinstvu s Njim, usmjerena je na prevazilaženje i navezivanje na svitovne i vanjske stvari, skupljanje bogatstva. Naša promjena pogleda na ta način života i stavljanje materijalnoga ispred duhovnoga nas zaista odvaja od onoga, za ča smo stvoreni - a to je vječnost.
Duhovna zvanja, svećeniki, redovniki i redovnice ipak moraju očigledno ostaviti mnogo toga za sobom. Ta, kako izgleda, radikalan zaokret u nečijem životu je potriban kot sredstvo, kim osoba odgovorno stupa u drugačijem odnosu sa Stvoriteljem: prikazuje svoju potpunu pripravnost, da i prez svakidanjih stvari, prez blizine svojih bližnjih i izvan svojega rodnoga i sigurnoga mjesta, nazvišćuje Rič Božju i služi bratu človiku.
Iako se današnji život ne more zamisliti prez pomoćnih sredstav kot ča su mobilni telefoni, kompjuteri, internet, televizija, štampani i elektronski mediji, ipak njihova uloga ostaje samo jedna: to su sredstva, ka služu nam, a ne mi njim. Zato u tom odnosu bitno postaviti prioritete. Ta prioritet ni u kom slučaju ne isključuje Boga, ali uključuje naš odgovoran odnos prema svitovnimi stvari.
Kada vidimo današnju, modernu blagovaonu: večera ili objed na stolu a svaki gleda u svoj telefon. Sastanak i druženje mladih u kavani: nitko ne priča, svi zauzeti na tabletu ili telefonu. U školi, traja nastava: učeniki u virtuelnom svitu, a ne u razredu-učionici. U ovi primjeri, nedostaje jedno: konverzacija. Ne zaboravimo, da se naša vjera dobiva ali i prenosi dalje slušanjem.
Ne putem slik i filmov. Slušanje, razgovor, podrška, bliskost, radost, tuga moraju ostati naši prioriteti u komunikaciji. Samo tako ćemo moći graditi bolji i pouzdaniji odnos s Bogom ali i jedni s drugimi.
Dakle, da li smo pripravni, aldovati dio naše svakodnevnice, da bi bili bliži Bogu? On ne samo da će nam to zeti za dobro, nego će nam i stostruko vratiti. Vjerujete li u to obećanje? Ili ste već za ono, ča pročitate na Facebooku ili Twitteru. Ne zaboravite: On vjeruje u nas. A vjerujemo li mi u Njega?
Uvodna molitva
Človik je nestalan i nesiguran na puti života, ali ipak želji dojti do cilja, kojega si mu, Bože, od vijeka predvidio. Takovi smo i mi, tvoji vjerniki. Zato te molimo.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine Bože, stvorio si nas na svoju sliku i priliku. Iako smo na putu prema grobu, i pak naša staza života je rasvitljena, jer si ti na svakom koraku s nami. Zato primi našu molitvu hvale kao milodar srca. Po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.