1. Štenje Knjige Činov apoštolskih
Čn 1,15-17.20a.20c-26
|
1. Štenje Knjige Činov apoštolskih
15 U oni dani stao se je Petar izmed braće, a biše ljudi skupa Duh Sveti kroz usta Davida, o Judašu, ki je bio peljač onih, ki su Jezuša ulovili. 17 Ov biše nam pribrojen i primio je dio ove (apoštolske) službe. 20 Pisano je naime u knjigi psalmov: ‘Neka bude pust stan njegov, i biškupsku čast njegovu neka primi drugi!’ 21 Triba je dakle, da jedan od ovih muži, ki su bili s nami kroz vas čas, otkada je med nas došao i otišao Gospodin Jezuš, 22 počevši od kršćenja Ivanovoga do dana, kada je gorizet od nas, bude s nami svidok njegovoga goristanja.” 23 I postavili su dva: Jožefa, ki se zvaše Barzabaš, prezimenom Pravični, i Matijaša. 24 I molili su govoreći: “Gospodine ti poznaš srca svih, pokaži nam, koga si izmed ovih dvih izibrao, 25 da primi mjesto službe i apoštolstva, iz koga je zvržen Judaš, da dospene na svoje mjesto.” 26 I hitili su kocku nad njimi, i spala je kocka na Matijaša, i pribrojili su ga jedanaesterim apoštolom. |
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Ivana
1 Iv 4,11-16
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Ivana
11 Predragi! Ako je Bog nas ovako ljubio, i mi smo dužni |
11 U ono vrime reče Jezuš: “Sveti Oče, očuvaj u ime svoje
one, ke si mi dao, da budu jedno, kako mi.
12 Dokle sam bio s njimi, čuvao sam u ime tvoje one, ke si mi
dao. Očuvao sam je, i nigdo od njih se nij pogubio, samo
sin propasti, da se spuni Pismo.
13 A sada idem k tebi. Zato ovo govorim još na ovom svitu,
da budu imali veselje moje potpuno u sebi.
14 Ja sam im dao rič tvoju, i svit je je odurio, ar nisu od svita,
kot i ja nisam od svita.
15 Ne prosim, da je zameš iz svita, nego da je očuvaš od zla.
16 Oni nisu od svita, kot i ja nisam od svita.
17 Posveti je u istini! Tvoja rič je istina.
18 Kako si me poslao u svit, tako i ja nje šaljem u svit.
19 I ja se posvećujem za nje, da i oni budu posvećeni istinom.”
Pripjevni psalam
Ps 103 (102),1-2.11-12.19-20ab
|
Gospodin je u nebu tron svoj postavio. ili: Aleluja!
1 Duša moja, Boga, svojega slavi * i sve, ča j’ u meni, sveto ime njegovo. 2 Duša moja, Boga svojega slavi, * sva dobročinstva njegova ne zaboravi.
11 Jer kako je visoko nebo nad zemljom,/ tako je zmožna ljubav njegova * onim, ki se ga boju. 12 Kako j’ od zapada daleko istok, * tako On odaljuje naše krivice.
19 Bog je u nebu tron svoj postavio, * vladarstvo njegovo vlada nam svimi. 20 Hvalite Jahvu svi andjeli Božji,/ zmožni u snagi, ki vršite riči njegove, * poslušni volji njegovoj. |
S našom zadnjom željom moremo aktivno oblikovati budućnost.
Vjera i molitva, ke predajemo budućim generacijam, su kinči živoga spominanja i najlipše jerbinstvo. Još svenek mi tisk uz moju srebrnu svetu mašu zvonu u ušima riči moje staremajke, ka je s dibokom vjerom opominjala domaće: “Ne razgovarajte Jošku na putu prema oltaru, ne suprotstavljajte se Božjemu pozivu. On će moliti za nas!”
Zahvalan za ov duhovni teštamenat, trsim se kot sluga Božji, spuniti dnevno ovu poruku i moliti za one, ki su mi po srcu najbliži, to su moji domaći i ovce, ke mi je Bog povjerio. Fasciniraju me iznova Jezuševa “Velikosvećenička molitva” i nauki pred Njegovim unebostupljenjem. Jezuš pred svojim odlaskom podigne svoje oči prema nebu i prosi Oca najprije za jedinstvo za one, ke mu je povjerio. On moli svenek konkretno, u dibokom odnosu prema Ocu, da nas očuva od zla.
Zlo je neizmjerna moć, ka nikada nije anonimna, nego od ljudi počinjena. Boriti se moramo protiv zla, ko je okolo nas i u nami, a bezbroju mogućnosti zapeljanja na zlo, moramo se ugibati. Zato nam je darovao “Očenaš”, da po Njegovoj peldi molimo u radosti i žalosti ter uzdižemo našu dušu prema Bogu, da nas oslobodi od napasti škurine. Njegova ljubav stoji pred svim, ča se goda na svitu, ča mi pokušavamo, omogućujemo i činimo.
Pokršćeni Židovi su se u pracrikvi borili za svoj identitet. Naslanjali su se čisto na Jezuša kot Sina Božjega, našega posrednika kod Oca. Njega je Bog zarad našega spasenja poslao na svit, da držimo Njegovu zapovid ljubavi. Mnogi, ki su se s Jezušem sastali, vjerovali su ričam, ke mu je Otac očitovao.
Božja ljubav je potpuno presenećenje i čist dar. Bog nima “samo malo ljubavi” prema nam. Bog je ljubav. Gledali su onda i pazimo danas na prilike: slipoga Bartimeja, carinara Zakeja, zgubljenih sinov, na ženu, ku su ulovili pri hištvolomu, na Mariju Magdalenu, desnoga razbojnika i mnoge druge. Svi ovi su se vježbali u ljubavi, ar su iskusili milosrdnost i ljubavi puno smilovanje našega Gospodina. Naše strpljenje je svagdanji oblik ljubavi, a oprošćenje nje vrhunac.
Po riči evandjelja 7. vazmene nedilje smo pozvani, da ljubimo i molimo tako, kot je to činio naš Spasitelj, ne samo s usti, nego činom i istinom. Ako naslijedujemo Njegova zlamenja, pomagat će nam, potvrditi je i posvetit će nas u istini, “ar Njegova rič je istina” (prispodobi Iv 17,17).
Najdiblji temelj naše egzistencije postoji u Istini, po Njem i od Njega smo željeni i ljubljeni; od vijeka, kroz zemaljski život, za vječnost. Zato nas po svetom Pavlu “ufanje ne more vkaniti, ar se je ljubav Božja izlijala u srci naši po Duhu Svetom, ki biva med nami!” (Rim 5,5) S ovom ljubavom toplimo one, za ke se posvećujemo i molimo u svi nalogi, kot Jezuš Oca za nje.
Uvodna molitva
Kao Kristuševa zajednica pomolimo se Ocu nebeskomu. Neka naša molitva bude izraz naše vjere da i u naši svagdanji poteškoća računamo s pomoću Božjem.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Nebeski Oče, tvojom milošću jesmo ono ča jesmo. Daj da nas tvoja blizina razveseli i tvoja skrb za Crikvu i svit obatri. To te prosimo po Jezušu Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.