1. Štenje Knjige Postanka
Post 18,1-10a
|
1. Štenje Knjige Postanka
1 Gospodin se je skazao Abrahamu u dolini Mamre, kada |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Kološanom
Kol 1,24-28
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Kološanom
Braća!
|
38 U onom vrimenu kad su putovali, i kad Jezuš nutarprojde
u jedno selo, neka žena, imenom Marta, primi ga u stan
svoj.
39 Ova je imala sestru, imenom Mariju, ka je sideći kod nog
Gospodinovih, poslušala riči njegove.
40 A Marta se je skrbila mnogo, da ga podvori, i pristupivši
reče: “Gospodine, ča ti ne mariš, da me sestra ostavlja
samu kod podvaranja? Reci joj dakle, da mi pomore!”
41 I odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta, ti se skrbiš i brineš
za mnogo,
42 a samo jedno je potribno: Marija si je najbolji dio odibrala, i se ne će zeti od nje!”
Pripjevni psalam
Ps 15(14),2-3a.3bc-4.5
|
Gospodine, gdo smi prebivati u šatoru tvojem? 2 On, ki nutar stupi bez krivnje i čini pravicu; * on, ki u srcu svojem istinu zbori.
4 Zločinitelja zanemar meće, ali zvišava bogabojeće, * ki se zaklinje i prisege nikad ne krši.
5 Svoga novca ne daje na visoke činže, / ne dá se protiv pravičnih podmitit. * Ki tako čini, potrknut se neće dovijeka. |
U evandjalju ove nedilje je Jezuš gost kod Marije i Marte. Marti je važno, da podvori Jezuša i učenike ko je to običaj. Marija sidi kod nog Jezuševih i pažljivo sluša riči njegove. Fascinirana je od toga ča čuje. Marta bi si željila, da joj Marija pomože u posluživanju. Ispostavi se, da je Jezuš na strani Marije, jer je ona odibrala dobar dio u gostoprimstvu, u slušanju gosta. Za nju su Jezuševe riči hrana i fascinacija.
Djelo i slušanje Božje riči su važne u svakidanjem životu. Sveti Benedikt prepisuje svojoj braći, da molu i da djelaju i tako kroz djelo svojih ruk opskrbu svakidanje tjelovne potriboće.
Negativan primjer je cesar Jožef II., sin Marije Terezije, ki je krajem 18. stoljeća zatvarao kontemplativne samostane. Za njega nisu bili dosta produktivni. Tako je i smanjio svetke kroz ljeto, shodišća pak još i sviće na oltaru. Za njega duhovni vjerski život nije donesao praktičnoga, vidljivoga rezultata.
Moru se rezultati vjerskoga života, more se molitva, Božji hvalospjev, liturgija ocjenivati po svitski zakoni produktivnosti?
Kod časnih sestar Karmela u Bärnbachu stoju molitva i Božji hvalospjev na prvom mjestu dnevnoga posla. One su ali i produktivne u molitvi, jer je njeva molitva vezana uz dogodjaje, katastrofe na svitu, uz nevolje i skrbi ljudi, ki je prosu za podupiraje u molitvi. One živu od dobrovoljnih darov, opskrbljavaju se dohotkom suvenirov, ke same produciraju i od povrća i sadja, ko same uzgajaju.
U evandjelju je Marija fascinirana od riči Jezuševih. Vjera počinje sa slušanjem riči Božje i pitanjem, što mi kani rič Božja reći, što kani Bog od mene? Tako dojde človik u razgovor s Bogom, tako se razvija odnos prema Bogu.
Nam je jasno, da naše zajednice, naša društva, naša crikvena zajednica kot i naše obitelji ne moru preživiti bez praktičnoga djela, bez suradnic i suradnikov, ki stoju s dvimi nogami na tlu. „Ki kani biti najveći med vami, neka bude sluga svih“ (Mt 23,11), reče Jezuš. Željim vam i meni, da nam se ugoda molitvu i djelo u pravoj mjeri spojiti.