0.
Svetak Krsta Gospodinovoga
Liturgie
3. nedilja kroz ljeto/liturgijsko ljeto A - 25.01.2026
Datum:
25.01.2026
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
Iz 8,23b-9,3; Vg 9, 1-4
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
23b U prvom vrimenu je bila zanemarmetana zemlja Zebulon |
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
1 Kor 1,10-13.17
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
10 Opominjam vas, braća, za ime Gospodina našega Jezuša Kristuša, da svi jednako govorite i da ne bude med vami raskolov, nego da budete potpuno jednoga ćutenja i jednoga mišljenja. 11 Klojini ljudi su naime javili za vas, braća moja, da su svadje med vami. 12 To mislim, ča pojedini od vas govoru: Ja držim s Pavlom, a ja s Apolonom, a ja sam Kefin (to je Petrov), a ja stojim uz Kristuša. 13 Ča je znamda Kristuš razdiljen? Ča su Pavla raspeli za vas? Ili ste u ime Pavlovo pokršćeni? 17 Jer Kristuš me nije poslao da krstim, nego da nazvišćujem Evandjelje, (i to) ne zvonkimi mudrimi riči, da se ne zame moć križu Kristuševomu. |
Evandjelje po Mati
Mt 4,12-23 ili kraće Mt 4,12-17
12 U onom vrimenu kad je Jezuš čuo, da je Ivan zatvoren,
projde najzad u Galileju,
13 i ostavivši varoš Nazaret došao je i stanovao pri jezeru
u varošu Kafarnaumu, u krajini Zabulona i Neftalija,
14 da bi se spunilo, ča je rekao prorok Izaija
15 “Zemlja Zabulona i zemlja Neftalija, primorski kraj
prik Jordana, Galileja poganska:
16 Ljudstvo, ko sidiše u škurini, vidilo je veliku svitlost, i onim,
ki su sidili u zemlji smrtnoga sinja, skazala se je velika svitlost.”
17 Od tada je počeo Jezuš prodikovati i glasiti: “Činite
pokoru, ar je blizu kraljevstvo nebesko!”
18 Idući pak Jezuš uz morje Galilejansko vidio je dva brate:
Šimona, ki se zove Petar, i Andriju, brata njegovoga,
kako hitaju mriže u morje (ar su bili ribari).
19 I reče im: “Naslijedujte me i učinit ću vas ribarom ljudi!”
A oni ostavivši odmah mriže naslijedovaše ga.
21 I išavši dalje odanle vidio je druge dva brate: Jakova,
sina Zebedeja, i Ivana, brata njegovoga, u plavčici, kako
krpaju s Zebedejem, ocem svojim, mriže svoje; i pozvao
je je.
22 A oni su odmah ostavili plavčicu i oca i prošli za njim.
23 Onda je Jezuš obišao svu Galileju učeći u sinagoga njihovi
i nazvišćujući Evandjelje kraljevstva (Božjega) i vračeći
svaku nevolju i svaku bolest med ljudstvom.
|
Pripjevni psalam
Ps 27 (26),1.4. 13-14
|
Gospodin mi je svitlost i spasenje. 1 Bog mi je svitlost i spasenje, koga ću se bojati? Gospodin je štit života moga, pred kim ću drhtati?
4 Za jedno prosim Boga, samo to jedno ja tražim: * da u Gospodinovom stanu stanujem sve dane svoga života, da gledam milinu njegovu * ter dom njegov pohadjam.
13 Vjerujem, da ću u zemlji živih * Gospodinova viditi dobra. 14 Čekaj na Gospodina, ojunači se, * neka srce tvoje ojača, u Gospodina se ufaj! |
Predigt
Drage sestre i brati!
Autor:
vlč. Ivan Vukčević
U evandjeoskom odlomku trete nedilje kroz ljeto (Mt 4,12–23), Nedilje Božje Riči, nas evandjelist Mate pelja na početak Jezuševoga javnoga djelovanja, ali ne kot u neku idiličnu priču o uspješnom prodikaču, nego kot u dramu susretov Božje ponude i ljudske uljuljanosti. Jezuš se, po Ivanovom ulovljenju, povlači u Galileju, u prostor, ki je u očima religiozne elite bio na rubu, pomišan, potpuno poganski. Ravno onde počne nazvišćavati: „Činite pokoru, ar je blizu kraljevstvo nebesko!“ Tim odmah postaje jasno, da Kraljevstvo Božje nije nagrada za pripadnost, nego poziv, ki naliže sve, prez iznimke.
Teološka napetost ovoga odlomka leži u činjenici, da Jezuš ne dohadja batriti človika u njegovoj samodostatnosti, nego ga uznemiriti. Galilejci, kot su mnogi Izraelci, nisu mislili, da se tribaju obraćati: obraćenje je bilo rezervirano za pogane ili očite grišnike. Jezuš ruši tu lažnu sigurnost. Njegov poziv razotkriva, da „normalan“ život, još i religiozno korektan, more biti život u škurini, ako nije otvoren živomu odnosu s Bogom. U tom smislu ima Jezuševo djelovanje diboko filozofsku dimenziju: ono propituje človikovo shvaćanje normalnosti, dobra i smisla. Človik, ki se zadovoljava minimumom, normom i rutinom, zapravo živi pod vlastitim pozivom.
Poziv prvih učenikov radikalizira ovu poruku. Ostaviti mriže, sigurnost i uhodani život znači, priznati da istina i punina života ne ležu u posjedovanju, nego u hodu za Drugim. To je egzistencijalni riziko, ali i jedini put prema slobodi. Matino Evandjelje jur ovde daje naslutiti, da oduševljenje neće durati: isti učeniki, ki su pozvani u Galileji, kasnije ćedu sumnjati, bižati i napušćati. Ali ravno u toj drami med pozivom i bigom očituje se postojanost Božje ljubavi.
Za današnjega človika ova perikopa ostaje jednako provokativna. I mi imamo svoja shvaćanja normalnoga života, svoje idole sigurnosti i svoje minimalne religiozne obveze. Jezuš i danas dohadja kot Bog, ki uznemiruje, ar zna, da uljuljanost pelja duhovnoj smrti. Njegov poziv na obraćenje nije moralističko nagražanje, nego poziv na puninu života, a osebujno je danas znakovito, na ovu nedilju, kada osebujno razmatramo njegovu Rič, ka se je utjelovila med nami, a stoprv kada dopustimo, da nas Ona probudi i razotkrije, moremo čuti završnu Matinu poruku, ka nosi Evandjelje: „Ja sam s vami sve dane.“ U toj nazočnosti Riči, ka prolazi kroz svitlo i škurinu, nahadja se jedino trajno i neraspadljivo.
