|
1. Štenje Prve knjige Samuela
1 Sam 16,1b.6-7.10-13a
|
1. Štenje Prve knjige Samuela
1b U oni dani rekao je Gospodin Samuelu: Napuni uljem svoj rog i hodi da te pošaljem k Izaju u Betlehem, ar sam si izibrao izmed njegovih sinov jednoga za kralja. 6 Kad nutar stupi, zagledao je Elijaba i mislio u sebi: Sigurno je ov, ki stoji pred Gospodinom, njegov Pomazanik. 7 Ali Gospodin reče Samuelu: Ne gledaj na njegovo lice, ni na njegovu veličinu, ar sam ga zahitio. Božje oko drugačije gleda, nego človik. Človik gleda na oči, a Gospodin gleda ča je u srcu. 10 Tako dopelja Izaj sedmero sinov svojih pred Samuela, ali Samuel veli Izaju: Gospodin nije izibrao nijednoga od ovih. 11 Onda reče Samuel Izaju: Jesu li ovo svi tvoji sini? On odgovori: Još je jedan, najmladji, ki čuva ovce. Samuel reče Izaju: Pošalji po njega i daj ga dopeljati, ar se nećemo sjesti k stolu, dokle on ne dojde. 12 Pošalje dakle po njega i ga dopelja. A David je bio črljenkast, krasnoga izgleda i snažnoga lica. Onda veli Gospodin: Stani se, pomazaj ga, ar on je! Samuel je dakle zeo rog s uljem i pomazao ga usred njegove braće. Onda se je spustio duh Gospodinov na Davida i obuzeo ga od onoga dana i u budućnosti. |
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Efežanom
Ef 5,8-14
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Efežanom
Braća! 8 Bili ste nekada škurina, a sad ste svitlost u Gospodinu. Živite kot dica svitlosti! 9 Ar sád svitlosti je u svakoj dobroti, pravici i istini. Išćite, ča je Gospodinu ugodno. 11 I ne budite dioniki nerodnih djel škurine, nego je bolje ukarajte. 12 Ar ča oni u otajnom činu, to se ni sprogovoriti ne dostoji. 13 A sve, ča se ukara, očituje svitlost; ar sve, ča se očituje, je svitlost. 14 Zato je rečeno: Zbudi se, ki spiš, i stani se gori od mrtvih, i rasvitit će te Kristuš. |
1 U onom vrimenu mimogred vidio je Jezuš človika slipoga
od rodjenja.
6 Rekavši ovo pljunuo je na zemlju, načinio blato od slin i
namazao blatom oči njegove.
7 Reče mu: “Poj i umij se u ribnjaku Siloe” - ča zlamenuje
“Poslani”. - Prošao je dakle i umio se i kad se je vratio,
je vidio.
8 A susjedi i ki su ga prije vidili, da je bio prosjak, su govorili:
“Nije li ovo on, ki je sidio i prosjačio?”
9 Jedni su govorili: “On je!” Drugi pak: “Nije, nego spodoban
mu je!” On pak reče: “Ja sam!”
13 Dopeljaju k farizejem onoga, ki biše slip.
14 A bila je subota, kad je Jezuš načinio blato i otvorio mu oči.
15 Onda su ga opet pitali farizeji, kako je progledao. A on
im reče: “On človik mi je namazao blata na oči, umio
sam se i vidim.”
16 Tada su govorili neki od farizejev: “Nij ov človik od Boga,
ar ne svečuje subotu.” A drugi rekoše: “Kako more grišan
človik činiti ovakova zlamenja?” I nastane nesloga med
njimi.
17 Velu opet slipomu: “A ti ča veliš od onoga, ki ti je otvorio
oči?” On odgovori: “Prorok je!”
34 Odgovorili su mu: “Vas si u grihu rodjen, pak ti da učiš
nas?” I hitili su ga van.
35 Dočuo je Jezuš, da su ga hitili van. Kad ga je našao, reče
mu: “Vjeruješ li u Sina Božjega?”
36 On odgovori: “Gdo je (ta), Gospodine, da vjerujem
u njega?”
37 Reče mu Jezuš: “I vidio si ga, i ki se s tobom pomina, on je!”
38 Nato ozdravljeni odgovori: “Gospodine, vjerujem!”
I spao je na kolena i klanjao mu se.
39 Jezuš nastavi: “Ja sam došao na sud na ov svit, da vidu,
ki ne vidu, a ki vidu, slipi postanu.”
40 Čuli su ovo neki od farizejev, ki su bili s njim ter ga pitaju:
“Ča smo i mi slipi?”
41 Reče im Jezuš: “Kad bi bili slipi, ne bi imali griha, ali vi
velite: ‘Mi vidimo!’ Zato vaš grih ostaje.”
|
Pripjevni psalam
Ps 23 (22),1-3a.3b-4.5.6
|
Gospodin je pastir moj, manjkat mi ništa neće.
1 Gospodin je pastir moj, manjkat mi ništa neće: * Na pašnjake me smjesti zelene. 2 K vodam me tihim vodi on * i kripi moju dušu.
3 Upravlja me po staza pravice * zbog imena svojega. 4 I da bih morao gaziti po mračnoj dolini, * zla se ja ne bojim, jer ti uza me si. Tvoj štap i palica tvoja * meni su utjeha.
5 Pred očima mi stol prostreš * protiv onih, ki trapu mene. Namažeš uljem glavu mi * i kalež prepun pružiš mi.
6 Neka me samo pratu milost tvoja i dobrota * sve dane žitka moga. I stanovat ću dobom najdužom * u stanu Gospodinovom. |
Pitanje, ko nas čuda muči i trapi je „zač bol?“ „zač tuga?“ zač smrt?“ Odkada je svit i človik, ovo pitanje ili ova pitanja gnjavu človika. Spodobno tomu je i pitanje: „Gdo je kriv?“ „Gdo je kriv za tugu i nevolju?“ „Gdo je kriv za nesriću?“; a još gorje: „Ča sam ja zakrivio, da se je ovo stalo?“ „Ča sam ja zagrišio…“
Da, ovo pitanje, ova pitanja nas gnjavu i trapu. A kako reagira Jezuš na to? Njegov odgovor začudi: „Nigdo, nijedan nije kriv!“ Ar na pitanje apoštolov, gdo je zagrišio, da se je človik narodio slip, Jezuš odgovori: „Niti je on grišio, niti njegovi roditelji, nego da se pokažu djela Božja na njem.“ !!!
To je odgovor. To mora biti i naš odgovor. Ne iskati krivca, ne kanit znati sve razložiti i razumiti. To nećemo nigdar. Uvjek će bit situacijov, će bit dugovanj i pripretenj, ke ne moremo i ne znamo razumiti i razložiti. Zato Jezuš veli: Pusti to. Neka se baviti s tim, ča je bilo i kako je ča nastalo, nego preokreni situaciju od zla na dobro. Nevolj, tuge, žalosti će svevek biti. Nažalost i bojev (kot to sada turobno doživimo). I nima smisla, da išćemo krivca i krivce, nego da pomoremo, da okrenemo situaciju na dobro. Zato i Jezuš veli: „.. da se pokažu djela Božja“ i on ozdravi, izvrači slipca.
Ovo mora bit naš odgovor na ovakove tužne situacije, da se zalažemo za pogodjene, da se solidariziramo s nevoljnimi, da donesemo svitlost i radost u žitak.
Morebit vam je poznato pripetenje iz žitka svete Majke Tereze. Kad je išlo za podvaranje betežnih i umirajućih, je ona preuzela najteže slučaje. Tako i u slučaju male, 8-ljetne umirajuće Mire. Majka Tereza ju je prala, krmila, u suho presvlikla, itd. A malo pred smrćom veli Mira: „Majka, kad vidim tebe, ja vidim Boga!“ Kad vidim tebe, ja vidim Boga.
To je djelo Božje. To je Božji odgovor na tugu, nevolju i boj. To mora biti i naš odgovor, naš žitak. Bit uz nevoljnoga. Ruku držat tužnomu.
Plakat se s plačućim. …
Za par tajedan, u Vazmenoj noći ćemo jačiti „O srićna krivica, o srićni grih, ki si nam zaslužio ovoliku milost“. Božji odgovor na nepravicu, tugu, smrt je još veća ljubav, još veća dobrota, još veće zalaganje za človika.
Dajmo se dobaviti od Božje velikodušnosti i ljubavi. Ili kot Jezuš veli (Mt 5,16): „Tako neka sviti svilost vaša pred ljudi, da vidu vaša dobra djela i diču Oca vašega, ki je na nebesi.“
Zamimo tuge, žalosti, nesriće za mogućnost i šancu, dobro činiti, svit preobrnuti. U jački « Poglej naokolo jačim : Bog je postao sam človikom da nas uči ljubiti. Kako ON oprosti, dili, moramo ljubiti mi.
Uvodna molitva
Obratimo se Bogu, ki je svitlo, u kom nima nikokove škurine, i prikažimo mu molitvu svoje i cijele Crikve.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine Bože, Oče svitlosti i ljubavi, poslušaj molitve ke tvoj putujući narod izgovara. Noć nam je na putu nekad duža od dana, sunce pokrivaju oblaki i magla. Budi ti uz nas na putu kako si bio uz narod izraelski kad si ga peljao u obećanu zemlju. Budi nam vjeran kako si obećao po Jezušu Kristušu, Sinu tvojem i Gospodinu našem.
Amen.